5 do 12 za definiranje i postizanje kvalitete

Udruga hotelijera radi na edukaciji novih 250 vlasnika, ali novonastalo društvo treba oprezno probrati da nam se ne ponovi situacija kao u nekim velikim hotelima.

Hrvatska nema prave financijske pokazatelje o turističkim prihodima, turistički uspjesi i dalje se zbrajaju prema broju dolazaka i noćenja, a procjene rezultata prošle i iduće sezone daju se paušalno. No, jedno je sigurno: hrvatski turizam prolazi kroz dinamične promjene na svim poljima. Došlo je, reklo bi se, naših 5 do 12, jer nemamo više vremena ni prostora odugovlačiti u postavljanju standarda. Na ugoštajskom tržištu kafića i restorana krenulo se iz heterogenoga stvarati homogeno tržište, na kojem se napokon mora znati za koji novac možemo prodavati svoje vrijednosti.

Turistički stručnjaci tvrde u medijima da su mali obiteljski hoteli budućnost hrvatskog turizma. Iako malo pretenciozno rečeno, to nije daleko od istine. Činjenica je da su gospodarski subjekti i državne institucije udržali napore da o Hrvatskoj naprave lijepu sliku prije ulaska u Europsku uniju, da se i mi možemo pohvaliti tim segmentom turističke ponude. No, isto tako je činjenica da nas na europskom tržištu čekaju pravi igrači, poput Austrijana, Talijana, Francuske i Mađarske, koji su nam vrlo blizu, ali su ponudom obiteljskih hotela od nas vrlo daleko odmakli, s nekih 30 godina prednosti. Stoga Hrvatska ‘pod hitno’ mora sagraditi 1.000 obiteljskih hotela u sljedećih pet godina. I oni se zaista svakim danom sve više grade, a Vladin program Poticaj za uspjeh svakog je dana bogatiji za jednoga kandidata. Bankama su obiteljski hoteli vrlo ‘in’ za otvaranje brojnih kreditnih linija, a prije entuzijastičkog zaleta treba malo stati i osvrnuti se u vlastitom okruženju. Postavlja se pitanje zbog čega se, ako govorimo o ‘budućnosti’ koja samom riječi jamči uspjeh, nitko iz hotelijerskog biznisa ne bavi malim hotelima. Mnogo je to znoja, ulaganja i zaduživanja za profit koji će se vratiti samo ako se dovoljno sredstava uložilo u angažman konzultantskih tvrtki i preciznu pripremu projekta. Tko nema upravljačkih sposobnosti i nema osjećaj za hotelijerstvo, teško će uhvatiti korak s vremenom.

Formulacija da ‘moramo’ imati tisuću novih hotela stoji ako će je pratiti sposobnost menadžmenta koji će njima upravljati. Udruga hotelijera radi na edukaciji novih 250 vlasnika, promociji i financiranju, ali novonastalo društvo treba oprezno probrati da nam se ne ponovi situacija kakva se događala i još uvijek se događa u nekim velikim hotelima. Loša posluga, neljubazno osoblje, neznanje stranih jezika i previše cijene zbog podcijenjenih troškova.

Dok se sadašnji hotelijeri drže velikih lanaca i menadžerskih plaća, otvaraju se vrata malim poduzetnicima koji se žele dokazati u hotelskom biznisu, imaju iskustva u ugoštajstvu i koji su do sada iznajmljivali sobe i nisu bili potpuno zadovoljni povratom na uloženo. Velika prednost je u tome što je svaki vlasnik ‘sam svoj majstor’ i njegov uspjeh ovisi isključivo o njegovoj predanosti poslu i spremnosti ulaganja u sebe i svoju obitelj. Bez obzira na to što će mali obiteljski hoteli u Hrvatskoj činiti samo jedan dio ukupne hotelske ponude, logično je očekivati rast i zanimanje za taj segment biznisa. Brendiranje hotela i sustav standardizacije radi bolje prodaje jedno je od rješenja da kvantitetom ne uništimo nešto za što postoji veliki potencijal. Ipak se na svakom malom hotelu radi ‘iz temelja’, ne nasleđuju se prijašnje loše navike vlasnika i svatko ima priliku biti ‘kovač vlastite sreće’. A dobar oslonac mora biti Udruga malih obiteljskih hotela, koja će stimulirati ostalih 50 tisuća domaćinstava koja se bave iznajmljivanjem, kao i Ministarstvo turizma, čiji je Poticaj za uspjeh jedan od najkvalitetnijih programa u Europi. Sada je jedinstveni trenutak za uključivanje u hotelski biznis.