Dopusnica na dopusnicu

Unatoč višekratnim zahvatima u zakonske okvire, nikako da se provede cjelovita reforma zdravstvenog sektora, kojoj se godinama nadaju i osiguravatelji i osiguranici. Hrvatska agencija za nadzor financijskog tržišta (Hanfa) izvijestila je tek o prvom, preliminarnim rezultatima poslovanja nacionalne industrije osiguranja u 2006. Ponovno je oboren rekord – 22 društva su s bruto zaračunanom premijom lani probila granicu od osam (8,19) milijardi kuna.

Međutim, u ukupnom portfelju, koji već nekoliko godina ostvaruje visok rast premije na nacionalnoj razini, financijski segment što se odnosi na ugovorene police zdravstvenog osiguranja (iako se i on unatrag dvije-tri godine značajnije umnaža na adresama društava koja pružaju tu uslugu) u konačnici je još tek ‘igla’ u plastu premijskog ‘sijena’, pokupljenog na ovdašnjem nevelikom tržištu.

Najbolja ilustracija spomenute konstatacije svakako su postignuti premijski učinci, kako na razini lanjske godine, tako i onaj zabilježen u poslovnim knjigama za 2005. godinu. Prošlogodišnja premija, evidentirana prema ugovorima vezanim isključivo uz policu zdravstvenog osiguranja, iznosila je ukupno 223,56 milijuna kuna. Što je manje od tri posto iz sveukupnog portfelja, koji je bio iznad 7,35 milijardi kuna.

Na osnovi tih financijskih parametara proizlazi da je prosjek godišnjih izdvajanja za bolju zdravstvenu skrb vrlo nizak. Svaki je Hrvat tijekom lanjske godine, kazuje nepopularna statistika, ugovarajući neku od polica kod osigurateljnih društava, za svoje zdravlje namjenski izdvojio svega 50,8 kuna, dok je godinu dana prije za istu svrhu ciljano usmjerio 42,5 kuna.

Police zdravstvenog osiguranja još nisu česte u svakomjesečnim izdacima građana. Dijelom je za takvo stanje zaslužna njihova cijena, odnosno činjenica da si mnogi pojedinci jednostavno još ne mogu redovito priuštiti taj trošak. Pojedinci smatraju da je za nerazvijeno tržište zdravstvenih polica ključni krivac država koja restriktivnim zakonima osigurateljnim društvima ne dopušta snažniji iskorak u plasmanu polica, koje bi navodno time postale i jeftinije.

Unatoč višekratnim zahvatima u zakonske okvire, nikako da se provede cjelovita reforma zdravstvenog sektora, kojoj se godinama nadaju i osiguratelji i osiguranci. Međutim, zakonodavac je tijekom proteklih godina, neovisno o stranačkom koloritu u vladajućim garniturama, češće usvaja mjere čija je ključna svrha da sektor zdravstva, iako iz godine u godinu opterećen sve većim gubicima, ostane i dalje nepromijenjen.

Brojne najave osiguratelja da svojom ponudom polica, sukladno praksi poznatoj u mnogim zemljama, a na koje će reagirati imućniji sloj građana, mogu otežati gubitke zdravstvenog sustava i time ga učiniti socijalnijim, zasad nisu našle na partnera s kojim bi se mogao pokrenuti razgovor, a kamoli započeti konkretna suradnja.

Domaće osigurateljno tržište i prošle je godine s krajnjom pozornošću pratilo sve aktivnosti zakonodavca očekujući da će možda ipak imati petlju odškrinuti vrata novim, radikalnijim promjenama odnosa unutar sustava, dopuštajući i elemente pravog privatnog osiguranja svim osigurancima koji ostvaruju određeni, (naravno, realno procijenjen), imovinski cenzus. Projekt koji je, da apsurd bude veći, prije desetak godina bio prihvaćen (uz uvjet godišnjih primanja u protuvrijednosti 50.000 DEM) i potvrđen u svakodnevnoj praksi. No, naravno, i opet zbog volje zakonodavca, bio je kratkoga daha.

Umjesto da konačno olabavi uzde i definitivno otvori vrata liberalizaciji zdravstvenog tržišta, mjerodavna državna birokracija dodatno je usložila situaciju, ne opterećujući se pritom uopće činjenicom da je s tim postupanjem dodatno utjecala na usložnjavanje poslovanja svakog pojedinog društva, što se istodobno negativno odrazilo i na ukupni razvoj branše.

Konkretno, osim Hanfe koja svakom osiguratelju prethodno daje dopusnicu za registraciju djelatnosti prema odluci zakonodavca, od ove godine svako društvo mora dobiti i ‘blagoslov’ Ministra zdravstva. Bez njega ne smije izaći na tržište, otvoriti postupak ugovaranja polica. Tu nesuvislu odluku (dopusnica na dopusnicu) nije se moglo rušiti amandmanom, iako je i laiku jasno da je riječ o paralelnom i nepotrebnom podvostručavanju postupanja i troška.

I tako je danas u primjeni ‘dvoslojni’ sustav zdravstvenog osiguranja, kojega čine obvezno i dobrovoljno osiguranje. Obvezno osiguranje provodi isključivo Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) i predstavlja izdatak svakog građanina putem doprinosa koji se mjesečno obračunavaju na plaću, odnosno dohodak od samostalnog rada.

Dobrovoljno zdravstveno osiguranje dijeli se na dopunsko, dodatno i privatno, koje je pak fakultativno. Mogu ga koristiti isključivo stranci koji borave u Hrvatskoj i nisu u sustavu obveznog osiguranja pri HZZO-u.

Dopunsko osiguranje HZZO prakticira se od 2002. godine, a od 2004. i komercijalni osiguratelji. Ono je osiguranicima omogućavalo pokriće participacije i dijela troškova do pune cijene zdravstvene zaštite. Tu je policu kod HZZO-a (80 kuna mjesečna cijena za radno aktivnu populaciju, 50 za umirovljenike) lani ugovorilo 638.450 osiguranika. Procjenjuje se da ih polovina pripada umirovljeničkoj skupini.

Nakon što je 2. kolovoza 2006. na snagu stupio paket novih zdravstvenih zakona, koji je od 15. studenoga u sustav uveo dvije liste lijekova: besplatne (A), jeftinije generičke i originalne (B), skuplje, za koje je obvezna doplata do pune cijene, dopunska polica HZZO-a više ne pokriva participaciju za lijekove. Iako su nastupile velike promjene, u HZZO-u ne misle pojeftiniti.

Sunce osiguranje provelo je potkraj 2006. anketu među posjetiteljima svoga internetskog portala uz pitanje – kada su obavili sistematski pregled. U čak 46 posto odgovora anketirani su rekli da se uopće ne sjećaju kada su posljednji put posjetili liječnika zbog preventivnoga zdravstvenog pregleda.

Sistematski pregled tijekom lanjske godine obavilo je 20 posto sudionika ankete, dok je njih 12 posto ustvrdilo da je tu obvezu odradilo godinu prije. Nikad na sistematskom pregledu nije bilo 20 posto osoba koje su pristale sudjelovati u anketi. Iako anketna ne može biti valjan uzorak, činjenica da u čak 66 posto odgovora stoji kako nisu bili nikad ili se uopće ne sjećaju sistematskog pregleda svjedoči o zdravstvenoj nedisciplini u navikama većine stanovnika.

Vrata privatnoga zdravstvenog osiguranja ‘odškrinuta’ su prošlogodišnjim promjenama zakona, ali isključivo za strane državljane koji privremeno, zbog poslovnih ili drugih angažmana, prijavljuju dulji boravak u Hrvatskoj, neovisno je li riječ o ugovaranju pojedinačne osobne police ili police za ukupnu obitelj.

Od 22 osiguratelja, koliko ih je na izmaku 2006. zaključilo poslovne knjige, samo pet društava tržištu nudi policu pravog dodatnog ili dobrovoljnoga zdravstvenog osiguranja, dok ih nekoliko pruža uslugu samo putnog osiguranja. I taj pokazatelj svjedoči o (ne)preminosti većeg dijela osiguratelja, koji zbog uskih zakonodavnih okvira zasad nemaju ambiciju intenzivnije ulaziti i razvijati portfelj zdravstvenog osiguranja.

Podatak Hanfe, prema kojemu je prošle godine bila ugovorena samo 139.401 takva polica ili, tek nijansu iznad tri posto prema ukupnom broju građana, svjedoči koliko Hrvatska na tom planu kaska za razvijenom Europom, u kojoj oko 25 posto stanovništva ima zdravstvenu policu. Taj podatak otkriva i činjenicu da je rijetko u HZZO-u misle da nova zdravstvena politika (dvije liste lijekova) neće utjecati na lojalnost njihovih osiguranih, dosadašnjih vlasnika police dopunskog osiguranja, i procjenjuju da će možda doći tek do zamjene osiguranja članstva, komercijalni osiguratelji još osluškuju puls i reakcije tržišta uoči konkretnije odluke o mogućim novim proizvodima.

Dobrovoljno zdravstveno osiguranje provodi društvo za osiguranje koje je dobilo dozvolu za obavljanje te vrste osiguranja od nadzornog tijela za obavljanje poslova osiguranja sukladno Zakonu o osiguranju. Osiguratelj ne smije početi obavljati poslove dobrovoljnoga zdravstvenog osiguranja bez prethodno pribavljene suglasnosti ministra nadležnog za zdravstvo. Postupak i način davanja suglasnosti propisat će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo.

Sindikat umirovljenika nezadovoljan je odlukom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), s kraja 2006. godine, o uvođenju osnovne i dopunske liste lijekova koju pak ne pokriva police ugovorena sa Zavodom. Spomenutom odlukom HZZO-a najveći su gubitnici upravo umirovljenici, tvrde u sindikatu te zahtijevaju od Ministarstva zdravstva da Zavod što prije, po primjerenoj cijeni, osigura police dopunskoga zdravstvenog osiguranja i za lijekove s dopunske, odnosno B liste lijekova.

Mnogi umirovljenici HZZO-u plaćaju prije ponuđenu police dopunskog osiguranja, čija cijena na mjesec iznosi 50 kuna, misleći da su im time i dalje na raspolaganju sve usluge, opominje resornog ministra glavni sindikalac umirovljenika Stjepan Krajačić i predlaže da nova police ne bude mjesečno skuplja od 10 do 20 kuna. Krajačić podsjeća ministra da su upravo umirovljenici najugroženija skupina unutar populacije koja reflektira na lijekove s dopunske liste HZZO-a i zalaže se da se s odlukom ne odgađa previše.