HDZ opet ide na izbore s obećanjem nižih poreza

Na izborima prije četiri godine HDZ je najavio smanjenje stope PDV-a, ali dolaskom na vlast na to je zaboravio. Porezi će opet biti ‘top’ obećanje, ali nije isključeno da do poreznog rasterećenja dođe i prije izbora na vlast napravila nekoliko, uglavnom kozmetičkih izmjena, poput povećanja neoporezive porezne osnovice i dobrodošlog ukućanja poreza na kapitalnu dobit. No isto su tako ograničene porezne olakšice koje je uvela prošla vlada, na najviše 12.000 kuna na godinu.

Porezno rasterećenje naći će se na vrhu popisa predizbornog programa HDZ-a. Naime, mogućnost rasterećenja u poreznoj politici ministar financija Ivan Šuker najavljivao je u nekoliko navrata, ponajprije zbog dobrog punjenja proračuna prihodima od poreza, ali ta se najava dosad nije realizirala. Pretpostavlja se da se za taj potez čekala izborna godina, pa bi se, umjesto izbornog obećanja, porezno rasterećenje moglo realizirati u ovogodišnjem rebalansu proračuna, koji se tradicionalno provodi sredinom godine. Dodatni razlog zbog kojega bi do realizacije poreznog rasterećenja moglo doći i prije izbora, da sve ne ostane samo na obećanju, jest nerealizirano HDZ-ovo obećanje o smanjenju stope PDV-a što ga je dao uoči prošlih izbora. U nova obećanja na papiru rijetko bi tko od glasača bio spreman povjerovati.

Priča o PDV-u utopila se odmah nakon dobivenih izbora, uz opravdanje da smanjenje stope ne bi bilo učinkovito kao smanjenje nekih drugih poreza. No pravi je razlog neizvršenja obećanja bio taj što su prihodi od PDV-a najizdašniji, a Vlada je morala ispuniti i neka važnija obećanja vezana uz razna socijalna davanja koje je trebalo financirati, a prije svega davanja za umirovljenike, jer je o koalicijskoj potpori HSU-a ovisio i opstanak HDZ-ove Vlade.

Kako ne bi u potpunosti gubila popularnost zbog PDV-a, Vlada je ubrzo nakon što je došla na vlast napravila nekoliko, uglavnom kozmetičkih izmjena, poput povećanja neoporezive porezne osnovice i dobrodošlog ukućanja poreza na kapitalnu dobit. No isto su tako ograničene porezne olakšice koje je uvela prošla vlada, na najviše 12.000 kuna na godinu.

Bi li sada Vlada mogla ispuniti dano obećanje i smanjiti stopu PDV-a na 20 posto? Nitko od stručnjaka u to ne vjeruje, a izgleda više niti sama Vlada, iako nikad nije u potpunosti tu mogućnost isključila. Naime, prihodi od PDV-a najbolje su prihod proračuna. Ako bi se PDV smanjio dva postotna boda, odnosno oko deset posto, toliko bi novca nedostajalo u proračunu, dakle nemalih tri milijarde kuna. To bi automatski značilo i povećanje deficita od 1,2 posto. Na taj bi se način srušio toliko hvaljeni doseg deficita ispod tri posto BDP-a. Zato računica dovoljno jasno ukazuje na to da je PDV zaboravljena priča. Vjerojatno isto kao i porez na dobit, drugi najveći proračunski prihod.

Koliko je PDV važan porez za proračun zemlje pokazuje i primjer Njemačke, koja je nedavno povećala stopu tog poreza kako bi povećala socijalna davanja.

Ministar financija Ivan Šuker potvrđuje kako su dobri podaci o punjenju proračuna dokaz njegove teorije da prihodovna strana može riješiti problem deficita. Kaže da zasad nemaju nikakvih projekcija vezanih uz poreznu politiku, ali izgleda da niti sam ne isključuje mogućnost političke odluke na temelju koje bi se provele neke izmjene u poreznoj politici. No pravu poreznu reformu ne treba očekivati.

Koliko je poznato Ministarstvo financija se još prošle godine pripremalo na manje izmjene u poreznoj politici, nakon što je ministar Šuker i najavio da dobro punjenje proračuna omogućuje rasterećenje gospodarstva. Razmatralo se smanjenje stopa poreza na dohodak i smanjenje doprinosa. No nije se definiralo bi li se kod poreza na dohodak išlo na formiranje drugačijih poreznih razreda ili bi se tek povećao neoporezivi dio dohotka. Ipak s donošenjem proračuna za ovu godinu to se nije ostvarilo.

U svakom slučaju izgledno je da bi se s poreznim rasterećenjem Vlada odlučila na smanjenje izravnih poreza. Jer neizravni porezi, PDV i trošarine, obuhvaćaju segment sive ekonomije i važni su za punjenje proračuna.

A da je punjenje proračuna bez obzira na rezultate prihodovne strane važno, dovoljno govore podaci o troškovima koji brže rastu.

Prošloga tjedna Vlada se kroz izdavanje obveznica zadužila za 2,5 milijarde kuna, ali cijeli iznos nije, kao u ranijim izdanjima, namijenjen refinanciranju. Čak milijardu kuna usmjereno je poticaju poljoprivrede koji je naime već bio predviđen pri izglašavanju proračuna u visini 2,5 milijarde kuna.

Vlada već u veljači pokriva troškove zaduživanjem. Tek je veljača, a Vlada se zadužuje za pokrivanje troškova, što dovoljno govori o tome da državne financije imaju problema, a dodatno ih povećavaju dugovi u zdravstvu. I dalje bi bili veći kad bi se svemu pridodao povrat duga umirovljenicima, koji se ne bilježi u proračunu. A za tzv. nove umirovljenike trebat će, prema obećanju, sredinom godine naći novi izvor sredstava kako bi im se podmirila razlika u mirovinama. I koliko god umirovljenici dobili, a riječ je isključivo o sredstvima koja su im bila oduzeta, iznova gube, jer je početkom godine udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći pao na svega 39 posto.

I dug umirovljenicima i svi ostali izdaci na kojima će se dobivati glasovi mogu se osigurati ili zaduživanjem ili privatizacijom. Prodajom 20-postotnog udjela u HT-u već je osigurana isplata duga umirovljenicima. A prvim ovogodišnjim izdanjima obveznicama pravodobno su podmireni poticaji prema poljoprivrednicima, kako se ne bi ponovio događaj od prošle godine, kad su poljoprivrednici zbog kašnjenja poticaja prijetili blokadom cesta.

Izborna je godina i discipline će sigurno na važnim područjima nedostajati, a pretjerana će biti u dijelu važnom za prikupljanje bodova, što će državne financije osjetiti. Zato većina analitičara i ne vidi prostor koji bi Vladi ove godine omogućio da napravi zaokret u poreznoj politici, već da se s mogućim rasterećenjem pričeka do sljedeće godine. To je ekonomska računica, ali posljednja će sigurno biti politička.