Ključ uspjeha je u sposobnosti prilagodbe

Nova je tehnologija 90-ih godina za nas starije menadžere bila jedan od najvećih problema – kaže Anđelko Leko, direktor tvrtke HUP – Zagreb d.d. Promjene koje su se na ovim prostorima zbile devedesetih godina bile su prekretnica i za mnoge menadžere koji su iskustvo stjecali u socijalističkom sustavu. Valjalo je prije svega svladati zapadni sustav vođenja, tržišno načelo poslovanja, a zatim i mnoge tehnološke novosti. Oni koji su svladali promjene i odgovorili zahtjevima novog vremena, i danas su uspješni menadžeri. Jedan od njih je i Anđelko Leko, direktor tvrtke HUP – Zagreb d.d., koja upravlja nekim od ugostiteljskih objekata u Zagrebu kao što su Hotel Sheraton Zagreb, Hotel Westin Zagreb, Four Points Panorama i Hotel International.

Ključ uspjeha upravo je u prilagodbi, tvrdi Leko, koji je većinu karijere izradio upravo u sistemu prije 90-ih. “Uistinu mi nije bilo lako. Način vođenja tvrtke bio je posve drugačiji nego danas. No, ako bilo što povezuje današnje i nekadašnje vrijeme, onda je to rad. Bez obzira na to što ljudi kažu, i tada ste, ako ste željeli uspjeti, morali mnogo raditi. A ja sam davao sve od sebe i onda kad je tvrtka u kojoj sam radio bila državna, kao i danas kad vodim svoju tvrtku u vlasništvu 2.200 dioničara. Tempo života, prijateljstvo, njezina, nije bio poput današnjega, ali se ni tada nismo štedjeli. Zato neka mladi menadžeri ne misle da samo oni moraju mnogo raditi da bi nešto postigli,” kaže Anđelko Leko i dodaje da mu je pri prilagodavanju olakotna okolnost bila što je odavno znao da mora doći promjena, koje su konačno i došle.

A prilagodba za njega i nije bila nešto novo. Naime, kad je iz Hercegovine, odakle je rodom, došao u Zagreb, i tada se morao prilagodavati velikom gradu, drugim navikama i običajima. “Iako sam živio u socijalizmu, mnogo sam putovao i družio se s ugostiteljima iz zapadnih zemalja. Upoznao sam američki način rada i svjetska tehnološka dostignuća i znao sam da će uskoro stići i k nama, pa sam za neke stvari unaprijed bio pripremljen. Time želim reći da uspješni menadžeri moraju biti vizionari, odnosno moraju gledati nekoliko godina, pa i desetljeće unaprijed. Najlakše je to postići putujući i učeći iz tuđeg iskustva,” kaže Leko. Ipak, priznaje da se nakon dolaska susreo s brojnim teškoćama.

“Problem, iako manji, bili su mi strani jezici. Kad sam ja išao u školu, ruski je jezik bio glavna opcija, a kad mi se poslije i pružila mogućnost za učenje jezika, nisam imao vremena niti se to smatralo prijeklo potrebnim. Danas je znanje engleskog jezika nešto što se podrazumijeva, bez njega se jednostavno ne može. Stoga sam i tu morao krenuti korak po korak,” priča Leko. Nimalo lakše nije mu bilo ni kad je riječ o tehnologiji.

“Nova tehnologija bila je jedan od najvećih problema za nas starije menadžere. Kad su se devedesetih pojavili mobiteli i računala, ispalio je da je generacija starijih menadžera gotovo nepismena. Prije je bio nezamislivo da vam sve podatke obrađuje računalo. Primjerice, sjećam se kad smo podatke počeli grafički obrađivati uz pomoć mehanografa, što je danas zastario uređaj – naši su ljudi na to gledali sa sumnjom i nisu ga baš lako prihvaćali. No, s vremenom su, kao i ja, savladali tu tehnologiju. Tako je danas u našem poslu, od recepcije, prodaje, marketinga do planiranja, nezamislivo raditi bez računala,” kaže Leko. Također je morao naučiti i koristiti se mobitelom.

“Kad su se pojavili prvi mobiteli, jedina mi je želja bila da ga kupim, ali da to nitko ne zna i ne primijeti. Bili su iznimno skupi, i to se tada smatralo velikom raskoši. Tijekom putovanja u Italiju vidio sam mobitel kod jednog od poslovnih partnera i zamolio ga da nazovem nekoga u Zagrebu. To je bila prava senzacija nazvati nekoga iz automobila a da pritom nema telefonske žice,” prisjeća se Leko.