Političarkama koje opskrbljuju medije privatnim snimkama, pričama o svojim ekstenzijama, puštaju novinare u bolesničku sobu ili grade imidž vamp-žena to se može vratiti kao bumerang.
Možete li uopće zamisliti aferu u kojoj su agenti tražili kompromitirajuće pikanterije iz života Vesne Pusić ili Marine Dropulić, Jadranske Kosor ili Željke Antunović? One su, naime, povukle jasnu crtu između svoga privatnoga i javnog života.
‘Našoj je ministrici najvažnije što će o njoj napisati Glorija’, ogorčeno je, još prije nekoliko godina, konstatirao jedan dugogodišnji dužnosnik u hrvatskoj državnoj upravi. Dakako, nije riječ o reklami za spomenuti ženski magazin kao da je – politički magazin. Niti je bitno o kojoj je ministrici tada bila riječ. To je dijagnoza svekolike estradizacije hrvatske politike, čiji se sadržaj sve češće svodi na – društvenu kroniku. Ali i sveprisutna estradizacija politike ima svoje granice.
Na njih su u posljednje vrijeme ukazala dva slučaja političkog striptiza, jedan u doslovnome, drugi u metaforičkom smislu. Sa striptizetom u krilu ‘razgolićen’ je gradski zagrebački ministar zdravstva Zvonimir Šostar. Striptizeta najavljuje da njezina gazdarica ima još zanimljivih snimaka s političarima. U međuvremenu još nije riješena dilema o tome jesu li kompromitirajuće pikanterije iz privatnog života Đurđe Adlešić i Vesne Škare Ožbolt tražili agenti SOA-e u sklopu svojih redovnih radnih obveza, agenti SOA-e na dodatnom radu u privatnim detektivskim agencijama za privatne naručitelje uključujući i one stranačke, suradnici tih dviju dama naše politike, neki šaljivac? Ili su možda ipak same napušale i isfabricirale slučaj u predizborne svrhe. Zbog privlačenja ili skretanja pozornosti. Na hrvatskoj političkoj estradi svaka od tih varijanti jednako je vjerojatna. No kao su unatoč, neka pravila ipak postoje. I ne čini se slučajnim da su objekti tih ‘striptiz’ afera bili prpošni zagrebački ministar zdravstva i dva najistaknutija ‘komada’ hrvatske politike.
Možete li uopće zamisliti aferu u kojoj su agenti SOA-e, ili neki drugi agenti, ili pak obični šaljivci tražili kompromitirajuće pikanterije iz života Vesne Pusić ili Marine Dropulić, Jadranske Kosor ili Željke Antunović? Iako su sve one jako dugo na političkoj sceni, imaju mnogo protivnika. Ipak, to je teško zamislivo. Ne zato što bi privatni život Vesne Pusić bio a priori manje ‘pikanter’ od privatnog života Vesne Škare Ožbolt, već prije svega stoga što je, kao i većina njezinih kolegica iz političkog života, povukla jasnu crtu između svoga privatnoga i javnog života, kao i crtu između medijske prisutnosti i medijske sveprisutnosti.
