HNB prihvatio stajališta o korporativnom upravljanju

Četrdeset tri stranice Stajališta samo su smjernica, ali u njima stoji da će se HNB služiti Stajalištima da bi ‘procjenjivao i provjeravalo posluju li banke na razborit način’. Riječ je, dakle, o uistinu snažnoj smjernici. Što banke misle o svojim novostčenom položaju vodećih institucija dobrog upravljanja? I što bi trebale misliti?

S jedne strane, s obzirom na svoj uzvišen novi položaj, bankari vide niz opterećujućih i skupih regulacijskih zahtjeva. Stajališta doslovno iznose na desetke novih zahtjeva od objave vodenja korporativne upravljačke politike do organizacije funkcije praćenja usklađenosti s regulativama u banci i standardizacije menadžerskih ugovora.

Kao što je slučaj s korporativnim vodama diljem svijeta, hrvatski bankari imat će prigovora na zahtjev iznesen u Stajalištima da banke moraju objavljivati podrobnije podatke o paketima naknada za pojedine članove uprave i nadzornog odbora. Namjera u pozadini tog zahtjeva je hvalevrijedna: spriječiti situacije u kojima slabi nadzorni odbori odobravaju neumjerene pakete naknada za višu upravu bez znanja dioničara. No takvi slučajevi su rijetki. Stajališta se odnose na sve banke, čak i na one čije dionice nisu izlistane ili koje imaju samo jednog dioničara. Kad je o takvim bankama riječ, moglo bi se s pravom pitati kakvu bi im korist donijela javna objava takvih pojedinosti.

Stajališta bi mogla izazvati određenu pomutnju među bankarima glede kodeksa korporativnog upravljanja. U njima stoji da bi svaka banka trebala prihvatiti vlastiti kodeks ili načela korporativnog upravljanja. Kodeks korporativnog upravljanja, međutim, u međunarodnim krugovima uglavnom se shvaća kao niz načela na razini države ili industrije koji se primjenjuje na sve tvrtke ili, češće, sve izlistane tvrtke. Stoga bi bolji pristup bio taj da banke razviju jedinstven kodeks upravljanja koji bi se primjenjivao na sve njih. Male, neizlistane banke mogu bi čak razviti vlastiti, manje zahtjevan kodeks. Dugo iščekiva- ni nacionalni Kodeks korporativnog upravljanja, kad se prihvati, mogao bi biti svršihodan za veće i/ili manje banke.

Odgovor na pitanje što bi banke trebale misliti o novim stajalištima HNB-a o korporativnom upravljanju u bankama glasi: ‘Dobra su, bar dugoročno.’ Stajališta su zdrav poslovni razum. Nakon početnoga prijelaznog razdoblja u kojemu će banke prihvaćati novu politiku, kodeks itd., koristi od transparentnosti i dobrog korporativnog upravljanja trebale bi početi izlaziti na vidjelo.

Jedan od zahtjeva koji će donijeti dugoročne koristi jest nova obveza da nadzorni odbori banaka trebaju imati prikladan broj neovisnih članova. Iako će se postavljati pitanja o tome što se misli pod ‘prikladnim brojem’, iskustvo na drugim tržištima pokazalo je da će prisutnost neovisnih članova u nadzornom odboru banci donijeti niz prednosti.

Istraživanja su pokazala da je u tvrtkama s neovisnim članovima nadzornog odbora mnogo manja vjerojatnost prijevare. Neovisni članovi skrbe o interesima svih dioničara, ne samo najvećih, i uzimaju u obzir gledišta drugih ulagača. U bankama, u kojima su većinski vlasnici mali broj pojedinačnih, neovisni članovi mogu spriječiti dvojbe prakse kao što je iskorištavanje bankovnih resursa za dobrobit dioničara. U bankama koje su članice nekog koncerna, neovisni su članovi tu da podsjete druge kako interes dotične banke moraju biti iznad grupnih. Neovisni članovi to će postići jednostavno tako što će postavljati razborita pitanja.

Sve u svemu, u većini brakova postoje dobre i loše strane. Kao i svaka dobra nevjesta, hrvatski bankovni sustav mora se sada usredotočiti na to da iz svjetskoga korporativnog upravljanja izvuče najbolje.