Ingra planira izlazak u prvu kotaciju burze

Ingra se i prije izdavanja korporativnih obveznica već okušala u takvu obliku zaduživanja izdavanjem komercijalnih zapisa čiji je program bio vrijedan 150 milijuna kuna. Dosad je od tog iznosa izdano 85 milijuna kuna u tri tranše, a prva od njih vrijedna 25 milijuna kuna već je vraćena. Taj novac bio je namijenjen zatvaranju dijela kratkoročnih obveza i kratkoročnih investicija. Nakon što smo ustanovili da postoji zanimanje za komercijalne zapise te da imamo dobre rezultate poslovanja i planirane dugoročne projekte, odlučili smo se na izdavanje korporativnih obveznica.

Izdanje je bilo vrijedno 200 milijuna kuna s rokom dospjeća 2011. godine. Interes investitora je bio gotovo dvostruko veći od tog iznosa. Obveznice je upisalo 47 investitora, uglavnom institucionalnih ulagača, poput mirovinskih i investicijskih fondova te banaka. Toliki broj investitora i njihova struktura pokazali su da je to pozitivan način financiranja, a to u svakom slučaju ohrabruje. Priznanje je i to da su obveznice upisali svi mirovinski fondovi, imajući na umu da oni ipak gledaju dugoročno te zato i ulažu u stabilna izdaja kod kojih se može predvidjeti kontinuirani rast. Ti su elementi, među ostalim, utjecali na porast vrijednost dionice, koja je od početka godine porasla iznad 50 posto.

Alokacija se provodila tako da se sve zadovoljili u određenom postotku, da struktura bude zanimljiva i ulagačima i nama. To pak znači da su prioritet bili mirovinski fondovi, investicijski fondovi, a zatim banke.

Dugoročno zaduživanje nosi niz prednosti u odnosu na bankarski kredit. U prvome redu zato što se kredit u banci veže uz euro ili drugu valutu, što nosi sa sobom tečajne rizike. S druge strane, najveći dio sredstava prikupljenih izdavanjem korporativnih obveznica bit će namijenjen projektima u zemlji, pa je zato i bilo logično da se zadužujemo na domaćem tržištu kapitala.

Da, tržište kapitala i ubuduće ćemo preferirati.

Mislim da hoće, jer banke će neminovno zbog smanjenja plasmana reducirati broj raspoloživih sredstava. Zato će tvrtke u ekspanziji i investicijskom zamahu tražiti druge izvore financijskih sredstava, odnosno na tržištu kapitala. A svi koji su posljednjih godinu dana izasli na burzu, primjerice Ina, HEP i ostale tvrtke, ostvarili su uspjeh. Zato nema razloga da se tako ne nastavi i da se tržište afirmira kao izvor financiranja.

Razvoj s restrikcijom bitan je problem. Ne možete, s jedne strane, željeti poticanje investicijskog ciklusa, a s druge, provoditi trajne restriktivne mjere. Mislim da tržište još nije toliko razvijeno da se u potpunosti mogu zanemariti bankarski krediti i standardni izvori financiranja. Također govorimo i o poticanju stranih ulaganja, a to se ne događa zbog sve složenijih uvjeta poslovanja, počevši od papirologije. Bojim se da ćemo tako otežati pristup inozemnom kapitalu, a bez inozemnih ulaganja teško je zatvoriti veći investicijski ciklus.

Tržište kapitala podrazumijeva veću transparentnost, izlaganje sebe javnosti i burzi, a novim zakonom sve se dodatno pojačalo. Neki se ne žele izložiti takvoj transparentnosti.

Mi smo si postavili taj cilj. Sada su nam dionice uvrštene u JDD kotaciju, ali obveznice u službenu kotaciju, pa iz tog razloga imamo sve obveze kao da smo i uvršteni u najvišu kotaciju. Zato i burzu moramo izvještavati o svim događajima u poduzeću. Jedina nam je prepreka ulaska u prvu kotaciju mali ‘free float’.

Plan je ova ili sljedeća godina. No prije toga morat ćemo javnom ponudom dionica na burzi obaviti dokapitalizaciju. Interes nam je daljni razvoj, a to nije moguće bez dodatnog kapitala. Mislim da dobro radimo i da postižemo dobre rezultate, pa zato i širem krugu investitora trebamo omogućiti sudjelovanje u razvoju.

Primjerice, stambeni poslovni kompleks u zagrebačkoj Ilici, bolnica u Koprivnici, kao i gradnja autocesta, u kojoj smo neprestano prisutni već nekoliko godina, a upravo radimo na gradnji posljednje dionice od Dugopolja prema Pločama. Moram istaknuti da Ingra u nekim projektima nije samo izvođač nego i investitor, odnosno kombiniramo jednu i drugu stranu.

U ovom trenutku najvažniji je Alžir, u kojem imamo ugovorenih radova vrijednih 80 milijuna eura koji su u realizaciji. Ovih dana potpisali smo još nekoliko novih ugovora, čime nam se vrijednost poslova gotovo udvostručila. Imamo i nekoliko manjih ugovora u Libiji, Sudanu, Iraku, Iranu…

Riječ je gradnji marine u gradu Alžiru s idejnim rješenjem gradnje u obliku slova A. To je zapravo atipično rješenje gradnje za marine, koje se obično grade u obliku češlja. To je za nas novi projekt u toj zemlji, jer smo dosad u Alžiru bili prisutni samo u gradnji, rekonstrukciji i modernizaciji brana, silosa, cesta i drugih industrijskih objekata.

Da. Ove bi godine trebala početi gradnja marina na južnom Jadranu, zajedno s Dubrovačkom neretvanskom županijom i Gradom Dubrovnikom. Osnovali smo dvije tvrtke: Južni Jadran Nautiku i Dubrovačke lučice, kojima je cilj gradnja 13 marina na području južnog Jadranu. Prva od njih je marina Slano, čija bi gradnja trebala početi ove godine. A najvažnija će biti ona u Gružu s planiranim gotovo 800 vozova, hotelom i dodatnim sadržajem.

Vrijednost projekata je nekoliko puta veća od vrijednosti izdanih obveznica, ali s obzirom na to da se za pojedine projekte dulje čeka rješavanje pitanja poput, primjerice, zemljišta, pripremnih radova i sl. Zato, dok projekt ne krene, tih 200 milijuna kuna nekoliko će se puta ‘okrenuti’ do 2011. godine u sklopu novih projekata, a i prihod će sigurno dotad premašiti milijardu kuna.

Ukupni prihod bio je na razini od približno 380 milijuna kuna, što je oko 25 posto više nego godinu prije. Dobit očekujemo na razini 50 milijuna kuna, što je također ozbiljno povećanje u odnosu na 2005. godinu.

Daljnji razvoj nije moguć bez dodatnog kapitala i širenja kruga ulagača kojima želimo omogućiti sudjelovanje u tom razvoju.