Home / Poslovna scena / Korporativno upravljanje

Korporativno upravljanje

Nadzorni odbor ne smije biti samo mjesto lake zarede. Od članova nadzornog odbora očekuje se da se ponašaju prema pravilima struke i u slučaju skandala, pronevjere ili afere trebaju dokazati kako su sve učinili da se to izbjegne ili, pak, da nisu mogli saznati za neke propuste ili pregovore ispod stola.

Afera Brodosplit zbog pronevjere četiri milijuna eura uskoro dobiva sudski epilog, ali i otvara niz pitanja vezanih uz odgovornosti kompanijskih glavešina, posebice raznolikog sastava Nadzornog odbora kompanije. Koliko su zaštićeni manjinski dioničari? Tko regulira odnose članova nadzornog odbora i uprave? Koliko dugo će novinske stupce puniti skandali i kad će napokon nastupiti praksa dobrog korporativnog upravljanja?

  • U dioničkom društvu ovlasti imaju tijela, a ne članovi društva – rekao je akademik Jakša Barbić, redoviti profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i jedan od autora nedavno izdane knjige Nadzorni odbori – Vodič kroz sustav korporativnog upravljanja, koji je tijekom svoje karijere sjedio u brojnim nadzornim odborima. Zadaća članova nadzornog odbora je imenovanje i opoziv članova uprave, zastupanje društva u odnosu prema članovima uprave i nadziranje poslova društva. Budući da se od članova nadzornog odbora ne može očekivati, a niti to Zakon propisuje, da direktoare prate u stopu, provjeravaju svaku ispostavljenu fakturu ili propituju poslovne poteze, moguće je da im nešto promakne, što nažalost nije rijetkost na domaćem tržištu.

Kao što navodi Barbić, članovi uprave su profesionalci odgovorni za rad društva, dok članovima nadzornog odbora povjereni posao nije profesionalan, ali bi morali biti dovoljno stručni da obavljaju ono što im je povjereno. Točnije, ako pravnik sjedi u nadzornom odboru tvrtke koja proizvodi cement, on ne mora znati ništa o tehnologiji, sirovinama i kupcima. Istraživanja pokazuju da u odnosu na članove uprave, koji su mahom visokoobrazovani, članovi nadzornih odbora u Hrvatskoj ponekad imaju niži stupanj obrazovanja, a nisu rijetki i slučajevi u kojima članovi odbora svoju funkciju olako shvaćaju, jednostavno kao dodatni priljev sredstava na račune.

Kao što tvrdi Barbić, nužna im je dodatna edukacija kako bi znali postavljati pitanja vezana uz poslovanje ili u tančine poznavali zakon i sankcije koje su im zaprijeđene ako učine neki propust za koji su ispunjene pretpostavke za njihovu odgovornost. Od članova nadzornog odbora očekuje se da se ponašaju prema pravilima struke i u slučaju skandala, pronevjere ili afere trebaju dokazati kako su sve učinili da se to izbjegne ili, pak, da nisu mogli saznati za neke propuste ili pregovore ispod stola.

  • Zakon propisuje da se nadzorni odbori sastaju prema potrebi najmanje četiri puta na godinu. U nekim tvrtkama nadzorni odbor ima svoje odbore i komisije za praćenje nekih područja djelovanja društva ili zadužuju jednog člana da redovito, u tijeku cijelog radnog vremena, prati što se u društvu događa i o tome izvještava nadzorni odbor – kaže Barbić. U namjeri da se bolje zaštite interesne skupine u društvu i u vezi s njima olakšava i primjena zakonskih rješenja, kodificira se najbolja praksa primjene zakona izražena u načelima za vođenje dioničkog društva.

  • To se čini izradom kodeksa korporativnog upravljanja koji ta-

Hrvatska poslovna scena ima više od 10 tisuća pojedinaca aktivnih u jednom ili više nadzornih odbora kompanija. S obzirom na to da istraživanja pokazuju kako funkcija članova nadzornog odbora češće ovisi o njihovoj povezanosti s društvom a manje o profesionalnosti, potreba za edukacijom članova pokazala se više nego očitom. Tako je prošlog tjedna pokrenut program edukacije članova nadzornog odbora, čiji su inicijatori dekan Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Darko Tipurić i strukovna udruga menadžera CROMA. Inicijativa u duhu poboljšanja prakse korporativnog upravljanja i prof. dr. Jakši Barbiću čini se dobrom idejom.

Trendovi korporativnog upravljanja su pozitivni, ali postupni ili čak prespori, riječi su Domagoja Račića iz Centra za strategiju i razvoj. Račićeva ocjena stanja na domaćem tržištu potaknuta je time da se tržište i regulatomi okviri razvijaju, a vodeće tvrtke unapređuju transparentnost te sustave nadzora i nagrađivanja. No, s druge strane, tvrdi Račić, višegodišnji rast tržišta kapitala maskira probleme izvještavanja i vrednovanja kompanija.

  • Kao što se zna reći, kad vjetar puše, i purani lete – smatra Račić aludirajući na još uvriježeno shvaćanje funkcije člana nadzornog odbora kao počasne te na to da prava manjinskih dioničara u mnogim tvrtkama nisu zaštićena. Pomaci u posljednjih nekoliko godina najviše su se dogodili zbog vanjskih poticaja, točnije, zbog usklađivanja regulatornog okvira s europskim normama i tržišnih kretanja, odnosno zahtjeva ulagača. Ima pozitivnih primjera u tvrtkama nastalih na inicijativu vlasnika ili menadžera. Prihvaćaju se korporativna načela ili kodeks korporativnog upravljanja, poboljšavaju procedure, uvode neovisni stručnjaci u nadzorni odbor, ulaže se u edukaciju članova – rekao je Račić i dodao da je i dobar primjer promocije principa korporativnog ulaganja Slovenija, koja je na problem uvođenja dobre poslovne prakse i edukacije članova nadzornog odbora odgovorila osnivanjem udruženja članova nadzornog odbora.

Prema njegovim riječima, kodeksom bi se mogla ispraviti sadašnja praksa, posebice kad je riječ o sastavu uprave i nadzornog odbora, načinu predlaganja takvih osoba ili načinima izvještavanja tijela društva i dioničara. Osim kodeksa, koji zasigurno može potaknuti čelništvo tvrtke da posluje prema principima korporativnog upravljanja, u razvijenim zemljama, a postoje i slučajevi u Hrvatskoj, osnivanju se neovisni odbori, primjerice odbor za reviziju, čiji članovi izvještavaju nadzorni odbor. Preko toga nezavisnog tijela nadzorni odbor može tražiti dodatnu kontrolu i nadzor rada uprave. Očito je svačka inicijativa kojom se ozbiljno promovira dobra praksa odnosno principi korporativnog upravljanja dovoljna za reguliranje odnosa tijela uprave i nadzornog odbora. Dok je god komunikacija jednosmjerna i netransparentna i u nadzornom odboru sjede svaštari, teško je očekivati da će u budućnosti biti manje slučajeva poput Enrona ili afere Brodospit.

  • Ako kodeks korporativnog upravljanja kopira zakon, onda je to promašen slučaj, jer kodeks počinje ondje gdje zakon prestaje. Primjerice, ako zakon propisuje da u nadzornom odboru mora biti pet članova, u kodeksu će se odrediti da jedan obvezno mora biti ekonomist, drugi pravnik, a treći, primjerice, ekspert iz struke. Poštovanje kodeksa nije zakonski obvezujuće, ali poslovanje koje nije u skladu s dobrom praksom navedenom u kodeksu narušava imidž kompanije i dugoročno smanjuje vrijednost za dioničare – napomenuo je Barbić, koji smatra da se izrada nacionalnoga kodeksa ne bi trebala temeljiti isključivo na preporukama tuđih kodeksa, već prilagoditi hrvatskim prilikama.