Velemajstor je trenutka, čovjek koji će vas nakratko oduševiti, ali kad zagrebete ispod površine, slijedi razočaranje, riječi su kojima je dugogodišnji kolega opisao Darka Tipurića, dekana Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Drugi dugogodišnji prijatelj kaže kako može razumjeti da je novi dekan Ekonomije na nekoga ostavio upravo takav dojam.
O čemu god da je riječ, on će u mislima odvrtjeti analizu troškova i koristi, pri čemu će više energije ulagati u ono što mu nosi veću osobnu korist, slažu se ljudi koji ga dobro poznaju, ali i napominju da se to nužno ne mora tumačiti negativno.
Bilo mu je 27 godina kad se u ratnim devedesetima s nekoliko stotina maraka i magisterijem sarajevskog Ekonomskog fakulteta otisnuo put Zagreba s ambicijom da čini velika djela. U zagrebačkim znanstvenim i poslovnim vodama Darko Tipurić je u posljednjih 13 godina ispunio svoju želju za uspjehom i našao svoje mjesto pod suncem – dekansku fotelu zagrebačke Ekonomije koju je osvojio prije nešto manje od pet mjeseci u vrlo oštroj izbornoj utakmici.
Mnogi, pa i oni koji nemaju previše lijepih riječi za Tipurića, opisuju ga kao izrazito inteligentnog čovjeka, koji nevjerojatno brzo razmišlja, pravodobno uočava probleme, fantastično organizira timove i delegira zadatke te vrlo uspješno prepoznaje nove trendove i niše. Skloniji je neprijatelje pretvarati u suradnike nego ulaziti u konflikte, promučuran je i spretan te inovativan u svakom smislu. Uspješan je, kažu, prema svim kriterijima kojima se uspješnost može mjeriti.
Moglo bi se reći da mu je taština, za koju sam priznaje da ga ‘krasi’ u velikoj količini, zadovoljena, a izrazita ambicija u velikoj mjeri ispunjena.
Ove će godine, 8. ožujka, kada velik dio svijeta bude slavio Međunarodni dan žena, proslavit tek 41. rođendan. U uredu Darka Tipurića, čovjeka koji je nesumnjivo postao sveprisutan lik u hrvatskom obrazovanju, znanosti, gospodarstvu i politici i o kojem je nemoguće ispričati jednoslojnu priču, često se mogu čuti zvuči rock glazbe, jer taj je dekan, roker u duši, prije više od 20 godina svirao gitaru u sarajevskom rock bendu Blic. Njegov strelotiv uspon neki pripisuju bosanskim vezama, a jedan prijatelj Zagrečanin dodaje da nije riječ samo o bosanskim nego i o mnogim drugima vezama, jer je Tipurić izrazito talentiran za umrežavanje, koje je izradio kao izvrstan motivator, što opet neki tumače negativno, a neki pozitivno, dodajući i da je dekan vrlo pragmatičan.
Ubrzanim korakom katkad impulzivno i bez promišljanja uvodi promjene u život i studiranje na zagrebačkoj Ekonomiji. Na Sveučilištu ga se doživljava kao predstavnika nove generacije koji ulijeva povjerenje da je reformu moguće uspješno provesti. U kratkoj vladavini promijenio je pravila izbora dekana i svim asistentima i profesorima dao pravo da biraju, a ne samo užem vijeću. Pokreće međunarodnu ljetnu školu na fakultetu, a Sveučilište mu je dalo zadatak da osmišli reformu plaćanja školara. Načelo koje je postavio, a prema kojem bi studenti plaćali iznos školarine sukladno uspjehu na studiju, ima dobar odjek i mogao bi se i prihvatiti. U suradnji s menadžerskim udruženjem CROMA i Ekonomskim fakultetom u Splitu pokrenuo je studij Korporativnog upravljanja za članove nadzornih odbora, a ekonomske znanstvenike koji objavljuju znanstvene članke u prestižnim međunarodnim časopisima uključenima u Current Contents odlučio je motivirati poticajem od 20 tisuća kuna za svaki takav objavljeni članak. Uz brojne specijalističke poslijediplomske studije za zagrebačku Ekonomiju priprema i doktorski, znanstveni studiji.
Domaćem gospodarstvu Tipurić se svojim knjigama ‘Strateški savez’, ‘ESOP i hrvatsko poduzeće’ te ‘Nadzorni odbori i korporativno upravljanje’, objavljenima u posljednjih pet godina, za koje je i nagrađivan, predstavio kao stručnjak za zanimljiva i aktualna područja, poput restrukturiranja i privatizacije poduzeća, što mu je donijelo konzultantske poslove za vođe hrvatske tvrtke poput, primjerice, HEP-a, Dalekovoda, Podravke, Tehnike, Uljanika, Fine, Ine ili PBZ-a. Na Dalekovodov ESOP posebno je ponosan, a uskoro će HEP-u poslati studiju o organizaciji i upravljanju kojoj je jedan od autora. Priča o Tipuriću mogla bi se sažeti i u doskočicu da mu kroz ruke svakoga sata valjda prođe više studija i projekata nego što sat ima minuta. Mnogi se pitaju, možda i opravdano, može li biti stručnjak za toliko područja u kojima uspješno pliva. Onima koji sumnjaju, drugi objašnjavaju da iza Tipurića uvijek stoji tim asistenata koji rade pod njegovim vodstvom, a on sam tvrdi kako želi da njegovi asistenti odrastu u bolje stručnjake od njega. Tijekom prodekan skog mandata, za ere dekana Ivana Lovrinovića, mnogi u Tipurićev životopis upisuju komercijalizaciju fakulteta koju ne odobravaju, a drugi mu opet priznaju da je izvukao fakultet iz puta u dekadenciju i prilagodava ga novom vremenu. Prijateljstvo sklopljeno s potpredsjednikom Vlade Damirom Polančecom dok je on još bio menadžer u Podravci Tipuriću je otvorilo vrata u svijet visoke politike, u koju još nije zakoračio, pristajajući joj biti tek vanjski savjetnik i suradnik u izradi zakona, poput privatizacijskog ili onog o radničkom dioničarstvu.
