Piše: Ivica Grčar [email protected]

Mirjana Jakovljević iz Rijeke je rujna 2002. prva u Hrvatskoj položila ispit za poreznu savjetnicu. Četiri je godine radila samostalno kao licencirani porezni savjetnik, a od 1. siječnja ove godine udružila se s još dvoje kolega licenciranih poreznih savjetnika u javno trgovacko društvo koje djeluje u tri grada – Rijeci, Zagrebu i Velom Lošinju.

U protekle četiri godine ispita za licencirane porezne savjetnike položilo je ukupno 14 kandidata. Samo 14 poreznih savjetnika je, međutim, premalo u odnosu na potrebe. Tih 14 savjetnika nije dovoljno ni da osnuje savjetničku komoru, jer propisano je da komoru može osnovati najmanje 20 savjetnika.

No, porezno savjetništvo je u praksi nastavilo funkcionirati kao da nije usvojen Zakon o poreznom savjetništvu i kao da se nije pojavilo 14 dosad licenciranih poreznih savjetnika. Niti su obveznici poreza otkazivali dotadašnjim i pohrili novim licenciranim savjetnicima, niti su ‘stari’ porezni savjetnici pokazali zanimanje za polaganje ispita kako bi stekli licenciju. To pokazuje da zakonsko rješenje poreznog savjetništva u Hrvatskoj nije postavljeno dobro.

Dubravko Kušeta, licencirani savjetnik i jedan od troje partnera u novoosnovanom javnom trgovackom društvu za porezno savjetništvo, o teškoćama u savjetničkoj djelatnosti kaže: – Djelatnost poreznog savjetništva je relativno nova u Hrvatskoj, jer radimo tek četiri godine. U pozicioniranju naše profesije nužno je da poštujemo, ali i da nas poštuju kolege revisori i odvjetnici. Primjerice, Odvjetnička komora je zatražila ocjenu ustavnosti nekih odredbi Zakona o poreznom savjetništvu, ali je Ustavni sud takvu inicijativu potkraj 2005. godine odbio.

Na žalost, velikih problema imamo i sa samo-zvanim poreznim savjetnicima, koji su mnogim poreznim obveznicima dosad stvorili popriličnih problema. Njihov je problem što nemaju stručnog znanja, a često se ne snalaze niti u poreznim postupcima, pa klijenti ostaju uskraćeni za svoja zakonom dopuštena prava. Jedino ovlašteni porezni savjetnik, koji ima odobrenje za rad Ministarstva financija, smije i može raditi sve ono što u zakonu piše da je posao poreznog savjetnika.

U praksi, međutim, licencirani porezni savjetnici su, uz možda jedan izuzetak, tek četvrti na listi korisnicima najzanimljivijih savjetnika. Vodeći su savjetnici u savjetničkim službama stručnih časopisa, čiji su nakladnici profesionalne udruge računovoda, knjigovoda, revizora i ostalih financijskih djelatnika. To su savjetničke službe časopisa RIF (Računovodstvo i financije), RRIF (Računovodstvo revizije i financije), Računovodstvo i porezi u praksi te časopisa Financije i porezi Tehnološko-ekonomskog biroa.

Vladajući položaj sa savjetničkim službama stručnih časopisa u poreznom savjetništvu dijele vodeća odvjetnička društva: Žurić i partneri, Marković i Plisko, Porobija i Porobija, Hanžeković i Radaković, kao i tvrtke ‘kćeri’ velikih svjetskih korporacija: KPMG-a, Ernst & Younga, Deloitte de Toucha i PricewaterhouseCoopersa. Ravnopravno s revizorskim tvrtkama ‘kćerima’ svjetskih korporacija u poreznom savjetništvu nosi se i jedna potpuno domaća tvrtka – Zgombić i partneri d.o.o. za porezno savjetovanje i reviziju.

U trećoj liniji su domaće financijske i revizorske tvrtke, od kojih su neke pokušale uspješnije konkurirati vodećim ‘kćerima’ svjetskih financijskih konzultantskih kompanija osnivanjem konzorcija domaćih revizorskih tvrtki: Kopun revizije, Discordia audit, Revizija Zagreb, Progres revizija i Audit revizija.

U četvrtoj liniji na tržištu poreznog savjetništva slijede male revizorske tvrtke i licencirani porezni savjetnici, koji djeluju prema načelu ‘one man band’. Izuzetak je spomenuto Javno trgovačko društvo za porezno savjetništvo Antičić-Jakovljević-Kušeta, u koje se udružilo troje licenciranih poreznih savjetnika, koje bi možda trebalo po zanimanju klijentele svrstati ipak u treću liniju. Na začelju su porezno-savjetničkog tržišta tvrtke računovodstvenih i knjigovodstvenih servisa, koje svoje usluge vođenja poslovnih knjiga prodaju uglavnom malim poduzetnicima i obrtnicima.

Među klijentelom poreznih savjetnika dogodila se određena podjela. Najbrojnija skupina korisnika poreznih savjeta, obveznici poreza na dohodak, najčešće se koriste uslugama telefonskog savjetovanja savjetničkih službi spomenutih časopisa RIF-a, RRIF-a, TEB-a itd.

Telefonsko savjetovanje je i najjeftinije, jer za dobiti telefonski savjet jedini uvjet je zašnivanje pretplate na časopis. Tim oblikom savjetništva se, osim obveznika poreza na dohodak, koriste još i računovode.

O tome kako doći do klijenata, Diana Antićić, jedna od troje partnera u javnom trgovačkom društvu za porezno savjetništvo, rekla je: – Klijenti na različite načine spoznaju potrebu za poreznim savjetništvom. Dio njih do informacije o njegovoj korisnosti dolazi iskustveno, nakon poreznih nadzora te plaćanja kazni, dakle naknadno, a dio do informacije dolazi preventivno, na temelju vlastite spoznaje, dobivena preporuke i na drugi slični način.

Uz ovlaštenje porezne savjete, koji jedini imaju pravo neograničenog poreznog savjetništva, zakon o poreznom savjetništvu kao i ostali vezani zakoni dali su mogućnost nizu drugih osoba da se bave ograničenim poreznim savjetništvom. Svaki klijent odlučuje samostalno koga će angažirati, ovisno o svojim potrebama, željama, financijskim mogućnostima kao i ozbiljnosti koju prijaje složenoj materiji poreznog savjetništva.

Naši su najveći klijenti društva koja su u stranom vlasništvu, kad matična kuća traži angažiranje ovlaštenog poreznog savjetnika, te veća i velika hrvatska društva, čija ozbiljnost i složenost poslovanja traži naš angažman. S obzirom na to da smo dužni čuvati poslovnu tajnu na temelju Zakona o poreznom savjetništvu, popis svojih klijenata ne možemo dati javnosti na uvid.

Nasuprot ‘telefonskom poreznom savjetništvu’, odvjetnička društva i revizorske tvrtke svojim klijentima porezne savjete daju u pisanim obliku, čime im se jamči za plaćeni savjet. I licencirani porezni savjetnici zakonski su obvezno osigurani od odgovornosti za pogrešan porezni savjet. Zgombić i partneri d.o.o. za porezno savjetovanje i reviziju, primjerice, osiguran je na 50 milijuna kuna, Javno trgovačko društvo za porezno savjetništvo Antićić-Jakovljević-Kušeta upravo ugovara osiguranje na 10 milijuna kuna itd.

Hrvoje Zgombić smatra da je televonski praktično besplatni porezni savjet moguć samo za sadržajno bagatelne savjete.

• Ne vidim da se besplatni savjeti, ili u sklopu godišnje pretplate na mjesečni časopis od npr. 1.000 do 2.000 kuna, mogu davati kvalitetno za kompleksnije stvari. Pa tko razumna onda ne bi koristio ovu uslugu nego plaćao druge porezne savjetnike po satnici od 100, 200 ili više eura. Besplatne usluge i kvaliteta jednostavno ne idu zajedno. To su oprečni pojmovi, ne samo u ovoj djelatnosti, nego u bilo kojoj profesiji. Posao poreznih savjetnika vrlo je sličan odvjetničkom, na kraju riječ je o pravu, pa nismo nigdje vidjeli da se daju telefonski savjeti (besplatni ili naplatni) u svezi s pravom trgovačkih društava, obveznim pravom ili slično – istaknuo je Zgombić.

Istina jeste da se kompliciraniji porezni savjeti ne mogu davati telefonski. Službe stručnih časopisa RIF-a, RRIF-a, i TEB-a takve savjete ni ne daju telefonski, nego klijenti moraju doći u savjetničku službu osobno ili se takvi savjeti objavljaju u časopisima u obliku stručnih ili znanstvenih članaka. Spomenute članke pišu kompetentni znanstvenici ili stručnjaci, pa nema dvojbi o njihovoj kvaliteti. Uostalom, glavni urednik jednog od spomenutih stručnih časopisa je prof. Ferdo Spajić, inače i ispitivač na ispitima za licencirane porezne savjetnike.

Na prvi pogled može se učiniti čudnim da korisnici usluga poreznog savjetovanja ne biraju savjetništva. Istina je da Zakon o poreznom savjetovanju nije srednje sročen. Međutim, on apsolutno ne sprječava i ne usporava razvoj djelatnosti poreznog savjetovanja. Varaju se oni koji misle da se propisom može išta poboljšati ili da će osnivanje Komore poreznih savjetnika (minimalan potreban broj jest 20 savjetnika) omogućiti savjetnicima jednostavniji ili kvalitetniji rad.

Hrvoje Zgombić tvrdi da danas nema nikakve zapreke za razvoj djelatnosti poreznog savjetništva. Kad bi bilo dovoljno kvalitetnih ljudi na tržištu, danas bi se, prema Zgombićevu mišljenju, vjerojatno mogao utrošiti prihod od usluga poreznog savjetovanja. Kadrovska ograničenja danas su jedina ograničenja te djelatnosti.

Najviše se korisnika, naprotiv, obraća upravo savjetničkim službama stručnih časopisa RIF-a, RRIF-a, TEB-a i ostalima, od kojih uopće nije moguće naplatiti štetu zbog eventualno pogrešnoga poreznog savjeta. Hrvoje Zgombić o tome kaže: – Naše društvo danas ima osigurane usluge poreznog savjetovanja na iznos od 50 milijuna kuna. U velikom broju slučajeva točno jest da moguća šteta za poreznog obveznika iznosi samo razliku između redovne i zatezne kamate. No, isto tako je činjenica da porezni savjetnici svojim klijentima nude i kompleksne transakcije kojima se ostvaruju porezne uštede, a koje klijenti ne bi poduzimali znajući za nominalni ili efektivni porezni teret. U takvim situacijama porezni savjetnik odgovora i za glavnicu poreza.

Na primjer, ne možete klijentu reći da kupi poslovni automobil bilo koje vrijednosti i da će mu se priznati amortizacija u cijelosti, kad se ta amortizacija u sustavu oporezivanja dobiti priznaje samo 70 posto, dok se iznosi nabavne cijene iznad 400.000 kuna uopće ne priznaju. Da je klijent znao da se dio amortizacije ne priznaje, možda uopće ne bi kupovao automobil. Ili, drugi pojednostavljeni primjer, ako klijentu savjetujete da na plaću u naravi (npr. vlastiti proizvodi) ne treba platiti PDV, pa mu naknadno utvrđeni iznos PDV-a poveća ukupni trošak plaća, očito za poreznog obveznika nastaje šteta koja mu se mora nadoknaditi.

No, razloge izostanka zanimanja korisnika usluga poreznog savjetovanja za jamstva na dobiveni savjet treba tražiti u realno malim izgledima za naplatu štete nastale zbog pogrešnog savjeta. Pitanje prava na naknadu štete poreznih obveznika od poreznih savjetnika zbog čijeg pogrešnog savjeta je šteta nastala uređeno je člankom 23. Zakona o poreznom savjetništvu (NN, br.127/00), koji, između ostalog, propisuje obvezu poreznog savjetnika da se osigura pod okrilje Velike četvorke, osim kod onih lokalnih savjetnika koji već danas rade na tome da osiguraju potrebne resurse za savjetovanje na području međunarodnog poreznog planiranja. Tada će i police osiguranja mnogo više doći do izražaja.

Tako će već do kraja ožujka ove godine kompanija Zgombić&partneri za članove svojega društva imati dva vrhunska porezna stručnjaka s područja EU. Današnji portfelj naših klijenata u odnosu na strukturu prihoda od poreznog savjetovanja vjerovatno iznosi 90:10 posto u korist stranih klijenata, odnosno stranih grupacija s ispostavama u RH. Da bi, ne unaprijedili, negosamo zadržali postojeći portfelj klijenata, nužno je da postignemo odgovarajuću prepoznatljivost na razini EU. Ulaškom u EU satnica poreznog savjetnika za kompleksne usluge porast će sa sadašnjih stotinjak na 400 do 800 eura (bez PDV-a).

Više od godinu i pol nakon prihvaćanja Zakona o poreznom savjetništvu nijedan kandidat nije uspio položiti ispit za poreznog savjetnika – tek je u rujnu 2002. to uspjelo Mirjani Jakovljević iz Rijeke. U protekle četiri godine ispit su uspjela položiti samo 14-orica kandidata.

U Poreznoj upravi Ministarstva financija izjavili su da je prethodni ispitni rok održan još u listopadu 2006., a zasad nije poznat termin idućeg roka. Pravilnikom je određeno da je za zakazivanje ispita potrebna prijava najmanje četiri dana, a zasad su prijavljena samo tri. Na temelju dosadašnjeg iskustva procjenjuje se da će se idući rok održati do ljeta, ali to se ne može sigurno reći sve dok se za ispit ne prijavi bar još jedan kandidat.

Hrvoje Zgombić, međutim, ne misli da su ispitni posebno teški. Tvrdi da je, prema njegovu iskustvu, taj ispit, koji je mnogima baš, i dalje višestruko jednostavniji od pravosudnog ispita, i smatra da ga je moguće položiti uz razuman angažman.

Zanimljivo je da se Zgombić kao revizor bavio poreznim savjetovanjem i prije nego što je položio ispit za licenciranog poreznog savjetnika. – Polaganje ispita u stvarnosti ne mijenja ništa u statusu osobe koja pruža usluge poreznog savjetovanja. To je formalni korak koji se mora obaviti, a imao bi značenje samo onda kad bi obavljanje te djelatnosti bilo moguće samo poreznim savjetnicima, a ne i revizorima, što se ne može osigurati u uvjetima kad ima samo 14 ovlaštenih savjetnika.

U praksi se tim poslovima bave i knjigovodstveni servisi, koje može osnovati svaki profesor glazbe i ine osobe bez formalnog obrazovanja. Koliko mi je poznato, čak postoji društvo Porezni savjetnik d.o.o.. Razlika u opsegu poslova poreznog savjetovanja između revizora i poreznog savjetovanja za sada je doista bez značenja, jer porezni savjetnik može osim savjetovanja zastupati i porezne obveznike u upravnim postupcima, dok revizor to ne može.

U načelu, nije ni važno koje je struke porezni savjetnik, ekonomske, pravne ili neke druge. U tome tržište savršeno klasificira porezne savjetnike prema njihovoj kvaliteti. Danas me nijedan klijent ne pita jesam li položio ispit za poreznog savjetnika, nego isključivo što znam i koje su mi referencije – naglasio je Zgombić.

Štete je u praksi svedena na zanemarivu razinu, slično kao i kod revizora. Zbog toga samo najveći porezni obveznici, oni čije se porezne obveze mjere milijardama kuna, kod izbora poreznih savjetnika užimaju ozbiljno u obzir i visinu iznosa na koji su se savjetnici osigurali. Ostalim poreznim obveznicima je praktično svejedno jesu li se uopće osigurali njihovi savjetnici, jer i da ostvare pravo na naknadu stvarne štete zbog pogrešnoga poreznog savjeta, iznos te naknade bi bio zanemariv. Zbog toga većina obveznika jednostavno ne mari za razlike između licenciranih i neovlaštenih poreznih savjetnika.

Licencirani porezni savjetnici imaju jednako pravo kao i odvjetnici zastupati svoje klijente u upravnim poreznim postupcima. Kad se pogleda kombinacija odredbi Zakona o upravnom postupku, Općeg poreznog zakona i čl. 4. stavka 3. Zakona o poreznom savjetništvu, porezni savjetnici mogu zastupati svoje klijente i pred upravnim sudom u poreznim sporovima. Jedino ne mogu zastupati svoje klijente u postupcima pred redovnim i trgovačkim sudovima. A dođe li do spora obveznika poreza s Poreznom upravom, nakon što se iscrpe prava na žalbu u upravnom postupku i pred upravnim sudom, spor se može rješavati pred redovnim sudovima, odnosno na trgovačkim sudovima. A za to onda poreznom obvezniku definitivno treba odvjetnik.

Poreznim savjetovanjem u sustavu poreza na dohodak može se baviti svaki dobar odvjetnik. Ali poreznim savjetovanjem u sustavu poreza na dobit mogu se baviti samo izvršni odvjetnici, oni koji osim prava poznavaju književnost i računovodstvo. Tačnih je odvjetnika u Hrvatskoj vrlo malo, potpisani novinar zna za samo jednoga, a taj ima posla toliko da nije zainteresiran za nove poslove. U vodećim odvjetničkim društvima problem poreznog savjetovanja, u pravilu, rješavaju angažmanom najkompetentnijih poreznih stručnjaka s kojima interdisciplinarno porezno savjetuju klijente. Prema tome bi možda kao najkvalitetnije porezno savjetovanje, koje je zapravo pravno savjetovanje, onima koji mogu dobro plaćati nemale odvjetničke naknade najbolje bilo ugovarati kod vodećih odvjetničkih tvrtki.

No, poreznim obveznicima je na slobodnu volju od koga će koristiti usluge poreznog savjetništva.

Mirjana Jakovljević kaže da je u protekle četiri godine od početka rada kao ovlaštena porezna savjetnica težila postići visoku razine znanja u području oporezivanja i stvaranja kruga kljienata koji su u svojoj branši u vrhu i koji shvaćaju prednosti angažiranja ovlaštenih poreznih savjetnika, osobito u području eliminiranja poreznih rizika i optimiziranja poreznih obveza, i koji su to spremni platiti.

• Moji kolege Diana Antić i Dubravko Kušeta i ja shvatili smo da ćemo zajedničkim radom u javnom trgovačkom društvu postići sinergiju svojeg znanja i za klijente pridobiti velike i kvalitetne tvrtke, što se polako i ostvaruje, a u budućnosti odgovoriti na izazov koji nas čeka nakon ulaska u Europsku uniju. Iako smo dislocirani (Zagreb, Rijeka, Veli Lošinj), u današnje vrijeme suvremenih sredstava komunikacije to nije prepreka suradnji. Svakodnevno smo u kontaktu, razmjenjujemo informacije i usuglašavamo mišljenja, što je za nas osobito važno s obzirom na to da solidarno odgovaramo za obveze javnog trgovačkog društva cjelokupnom svojom imovinom – naglasila je Mirjana Jakovljević, prva licencirana porezna savjetnica u Hrvatskoj.