Razlika između klasičnoga zaduživanja u bankama i izdavanja vrijednosnica

Za razliku od klasičnoga bankarskoga kredita kao tradicionalnog načina za poduzeće da pribavi sredstva, izdavanje vrijednosnih papira podrazumijeva prikupljanje sredstava ne samo od banaka nego i od ostalih financijskih institucija kao što su investicijski i mirovinski fondovi, a potencijalno i od ostalih pravnih i fizičkih osoba.

Za izdavanje vrijednosnih papira poduzeća se najčešće odlučuju kad njihovi apetiti za zaduživanje premaše kreditne limite banke – kaže direktor riznice Erste Steiermärkische banke Tomislav Kalafatić. Dakle, širi će krug investitora lakše ustupiti potrebna sredstva za ulaganje nego što će to učiniti jedan ili više vjerovnika.

Banka ima limit koliko može biti izložena pojedinom klijentu, pa je s te strane financiranje na tržištu kapitala prihvatljivije, jer omogućava prebacivanje dugoročnih plasmana na više investitora, a koji inače ne mogu sudjelovati u kreditnom poslovanju tvrtki – kaže voditelj tržišta kapitala u Zagrebačkoj banci Marko Makek. Na taj se način bankama omogućava prostor da toga klijenta prate u nekim drugim projektima.

Daljnja prednost za izdavatelje vrijednosnih papira je i marketinška strana emisije, jer su vrijednosne papire na financijskom tržištu u mogućnosti plasirati uglavnom najkvalitetnija poduzeća – kaže Kalafatić.

Za tvrtku je izdavanje putem tržišta kapitala važno i zato jer se investitori neizravno upoznaju s poslovanjem tvrtke, pa ako u budućnosti bude transakcija u vlasničkom segmentu i interes će biti veći. Osim toga, kod izdavanja dužničkih vrijednosnih papira postoji fiksna kamatna stopa, pa tvrtka može unaprijed planirati cash flow. Financiranje putem bankarskoga kredita bolje je gledajući mogućnost ranije otplate kredita. Kad je, pak, obveznica na tržištu, koja ima dospijeće na dulji rok, postupak prijevremene otplate nije tako jednostavan, odnosno dugotrajniji je i u pripremi i u realizaciji te zahtijeva pristanak investitora – objašnjava Makek.