Upravljanje vodama

Okrupnjivanje poduzeća koja pružaju usluge vodovopskrbe i odvodnje te smanjenje njihova broja sa sadašnjih 127 samostalnih poduzeća na njih 30 do 35, nužan je preduvjet za provođenje strategije upravljanja vodama, koja se, otkad se na njoj počelo raditi davnine 1999. godine, po tko zna koji put iz Hrvatskih voda prošlog tjedna ponovno ‘dogegala’ u Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, pa je oživjela i nada da će Sabor možda i usvojiti taj dokument.

Drugi veliki problem koji treba rješavati jest ekonomska cijena vode. Prema očekivanjima, kao što stoji u prijedlogu strategije, voda će do 2015. godine znatno poskupiti, pa već sada treba početi s postupnim usklađivanjem tarifne politike. Naime, prosječna cijena prostornog metra vode u Hrvatskoj iznosi između 3 i 16 kuna, pri čemu prostorni metar ponegdje stoji i do 70 kuna. Razlike u cijeni vode rezultat su različitih metoda i načina izračuna te cijene od jedne do druge lokalne zajednice, a ne objektivnog troška dostave vode krajnjem korisniku. Predviđanja kažu da bi prosječna cijena vode u Hrvatskoj mogla dosegnuti raspon od 15 do 20 kuna za prostorni metar, no kao takva trebala bi biti ujednačena, čime bi se otklonila praksa u kojoj vikendaši na nekim područjima plaćaju vodu i do 70 kuna za prostorni metar.

Nužno je predvidjeti dovoljno dugo prije razdoblje kako bi se takve mjere mogle provesti u praksi – piše u prijedlogu i dodaje se da će ekonomsku cijenu vode biti lakše odrediti tehnološkom integracijom sustava i uspostavom distribucijskih područja s jedinstvenom cijenom vode. U biti, voda bi većini trebala poskupiti, a manjem broju korisnika pojeftiniti.

Posljednji put strategija vode bila je aktualna potkraj 2005. godine, kad su joj sabornici zamjerili da je nastala bez javne rasprave, pa se javno raspravljalo godinu dana a rezultat su bile kozmetičke promjene i poglavlje o javnoj raspravi.

Iz strateškog dijela napisanog na dvjestotinjak stranica, o čijoj će se provedbi sigurno voditi mnoge rasprave, bitan je jedan novi detalj. Naime, u prijedlogu strategije stoji da se sve pretpostavke, koje uključuju i zakonsku regulativu, potrebne za njezinu provođenje moraju dovršiti do kraja 2008. godine kako bi država imala na osnovi čega provesti planirano ulaganje u vodovopskrbu i odvodnju te zaštitu od poplava koja se procjenjuje u novom izdanju strateškog dokumenta na oko 24,4 milijarde kuna, što je 400 milijuna više nego posljednji put, a povećanje s 2,5 na 2,9 milijardi kuna namijenjeno je projektima zaštite od poplava i drugim vidovima štetnog djelovanja voda. Preostali troškovi vezani uz daljnji razvoj sustava zaštite od poplava i drugih štetnih djelovanja, procjenjuju se na dodatnih 5,8 milijardi kuna.

U kojoj je mjeri stanje od vodovoda do vodovoda nesređeno pokazuju podaci Hrvatske grupacije vodovoda i kanalizacija iz kojih se može iščitati da je vodovod Velike Gorice u stečaju, a vodovodi Blata, Imotske krajine i Kutine te Otočca i Sinja, pa i Iloka i Pregrada, prijedlog, rokovi su pomaknuti, pa se prvi investicijski ciklus više ne planira dovršiti do 2020. godine, već do 2023., a drugi ciklus se s roka 2035. godine pomiče na 2038. Zanimljiva daleka budućnost, kao i tekst strategije, piše u njezinu prijedlogu, postat će nevažeći ne pripreme li se u iduće dvije godine teren za njezino provođenje. U međuvremenu 915 milijuna kuna troši se na godinu za održavanje sustava vodotoka, vodnog dobra i vodnih građevina.

Na činjenicu da se strateški dokument o upravljanju vodama, koji zadire u gotovo sve druge pore gospodarstva, donosi u posljednjem trenutku ukazuje i činjenica da je ta strategija nužna zbog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Financijski će biti najzahtjevnije prilagoditi se dvjema EU direktivama, onoj o odvodnji i pročišćavanju komunalnih otpadnih voda i onoj o vodi za piće. Troškovi prilagodbe tim dvjema direktivama procjenjuju se na 11,5 milijardi kuna i plan je realizirati investiciju u petnaestogodišnjem investicijskom ciklusu nakon 2023. godine. Dinamika provedbe potrebnih mjera ovisit će o rezultatima pregovora s EU.

Upravo je priča o mogućem ukidanju velikog broja vodovodnih poduzeća, kako bi se lakše odredile cijene vode, najosjetljivije pitanje prvog koraka provedbe, a s obzirom na to kako su rokovi posloženi, izgleda da je riječ o opsežnom poslu koji će se, prema dobrom starom običaju, odraditi na brzinu ili će kasniti. U prijedlogu strategije stoji da je jedno od ključnih pitanja vezanih uz javnu vodoopskrbu određivanje distribucijskih područja kao tehnološko – ekonomskih cjelina. Na svakom distribucijskom području jednoga komunalnoga društva s jedinstvenom cijenom vode za cijelo područje.

U Hrvatskoj trenutačno samo 30 do 35 komunalnih društava zadovoljava osnovne uvjete poslovanja, pa je potrebno njihovo okupiranje, odnosno regionalizacija i optimalizacija – stoji u prijedlogu strategije.

Ljubomir Novoselić, direktor Vodovoda Osijek i predsjednik Uprave gospodarsko interesnog udruženja Hrvatske grupacije vodovoda i kanalizacija koje u članstvu ima 60 poduzeća, kaže da nije riječ o novoj ideji, a o načinu provedbe koja nije laka još se nije ozbiljno razgovaralo.

Mali vodovodi teško mogu podizati standarde i treba ih staviti pod upravu većih jedinica. Najbenignije rješenje bilo bi da se lokalnim samoupravama koje su vlasnici vodovoda dopusti da se međusobno dogovore o načinu okupljanja, ali to bi moglo biti dosta složeno i dugotrajno. To ipak mora biti plan na nacionalnoj razini – kaže Novoselić, dodajući da će postupak trajati godinu ili dvije. Naime, mali vodovodi, osim što mnogi posluju na rubu isplativosti, raspolažu infrastrukturom u različitom, pretežito lošem stanju, pa slagalicu koja bi odredila koje male vodovode pridružiti kojim velikima tek treba napraviti, odnosno, kao što kažu kreatori strategije, sagledavanje širih koncepcijalnih rješenja radi povezivanja pojedinačnih vodoopskrbnih sustava u veće funkcionalne cjeline na jednom ili više slivova tek je u začetku. Naime, male lokalne sredine neće se htjeti odreći svojih vodovoda, a veliki vodovodi neće biti presretni idejom da pod svoju upravu prime gubitaše, pa je teško vjerovati da lokalni lideri mogu samostalno postići kvalitetan dogovor.

Prostorni metar vode danas je opterećen s pet do devet izdataka. Predlaže se ukidanje koncepske naknade za zahvaćanje voda za javnu vodoopskrbu jer ona ne koristi ni državi niti korisnicima. Mnoga komunalna poduzeća tu naknadu i ne plaćaju pa se akumulirao dug koji bi prema prijedlogu trebalo iskoristiti pri programu ujedinjavanja uslužnih područja. Koncepska naknada nije vidljiva sastavnica cijene vode, a njezin je obveznik komunalni operater koji trošak preusmjerava na korisnike. Ideja strategije je i uvođenje neovisnoga regulatorskog tijela koje će odobravati cijene vode, odn. tarifne politike. U konceptu nove strukture ekonomske cijene vode predlaže se i isključivanje naknade za zaštitu izvorišta.

Cilj je stapanje naknade za zaštitu izvorišta s naknadom za razvoj koja se kao nova naknada uvodi u ekonomsku strukturu cijene vode. Strategija predviđa mogućnost koncesije za upravljanje vodoopskrbom, ali isključuje mogućnost privatizacije i prenošenja koncesijskih prava privatnicima na vodni resurs.

Teško je povjerovati da će vladajući imati hrabrosti u izbornoj godini predstaviti strategiju koja predviđa poskupljenje vode i ukidanje malih lokalnih vodovoda. Novi prijedlog strategije, za koji su u Hrvatskim vodama rekli da će uskoro biti objavljen na njihovim internetskim stranicama, trenutačno je u ministarstvu Petra Čobankovića, odakle bi jednoga dana trebao biti upućen u Vladu, a zatim u Sabor. U međuvremenu, prijedlog strategije nalazi se na internetskim stranicama Lidera.