Al-Walid Ibn Talal

Saudski princ al-Walid ibn Talal i softverski magnat, filantrop i najbogatiji čovjek na svijetu Bill Gates upuštaju se u zajedničku avanturu vođenja jednog od najluksuznijih hotelskih lanaca na svijetu – The Four Seasons Hotels Inc. Vijest koja je prošli tjedan zatražila naslovne stranice vodećih financijskih medija zapravo je samo nastavak priče započete sredinom prošle godine, kad su saudski princ i vlasnik Microsofta sklopili pakt o zajedničkom preuzimanju hotelskog lanca Four Seasons Hotels Inc. u kojemu je svaki od njih preko svojih manje poznatih tvrtki ionako već imao određeni vlasnički udjel. Transakcija je zapečaćena onoga dana kad su u društvu pri-pustili Isadorea Sharpa, osnivača i dugogodišnjega glavnog direktora kompanije, čija obitelj je kontrolirala tvrtku. Sporazum je postignut brzo nakon što su 75-godišnjem Sharpu obećali čelni položaj u tvrtki i nakon promjene vlasničke strukture, koju tek treba odobriti skupština, i nakon što se uvjerio da mu slijedi bogata kompenzacija od 200-tinjak milijuna dolara.

Princ al-Walid (ili Alwaleed, ili Al Walid, ili al-Valid, ili, pak, samo Walid – ovisno o tome čijoj se transkripciji arapskog pisma i jezika priklonimo) široj je zapadnoj javnosti manje poznat po tome da je jedan od desetero najbogatijih ljudi na svijetu i, uz Gatesa i Warrena Buffeta (koji drže prva dva mjesta na ljestvici najbogatijih Zemljana), jedan od najvećih donatora u humanitarne svrhe. Svjetsku slavu stekao je kad je nakon teroričkog napada na SAD 11. rujna 2001. njegovu donaciju od 10 milijuna dolara lakonski, u lukavom potezu prikupljanja dodatnih političkih bodova, odbio njijoski gradonačelnik Rudolph Giuliani zbog, kao što je rekao, ‘prinčeva neprihvatljivog stava da je dio krivnje za teroričke napade na američkoj pogrešnoj politici na Bliskom istoku’. Ibn Talal-redivo manje hrabrosti. Jer, doista je trebalo hrabrosti da se 12. rujna 2001. na ruševinama WTC-a javno, pred kamerama, uz očekivanu rečenicu sučut izgovori i ozbiljna optužba na račun SAD-ove politike na Srednjem istoku.

Unatoč tome, nedugo nakon spomenutoga događaja američki vrlo konzervativni poslovni magazin Forbes uvrstio ga je na popis 10 najbogatijih Zemljana, na kojem se, ovisno o godini, seli gore-dolje po ljestvici – prošle je godine bio na osmome mjestu.

• Strašni događaji poput onih kakvi su se dogodili 11. rujna neizbježno ostavljaju posljedice na sva područja života. Njihov utjecaj seže znatno dalje od ekonomije, znatno dalje od političkih odnosa između SAD-a i Saudijske Arabije. Toga dana otvorio se dubok procjep između islama na jednoj strani i kršćanstva i judaizma na drugoj. Određene je saudski kru-gove takav razvoj događaja nagnao na oprez, stoga su povukli određeni dio svojeg kapitala iz SAD-a. Ja istodobno idem u suprotnom smjeru i povećavam svoja ulaganja u Americi – rekao je ibn Talal u razgovoru s novinarom njemačkog tjednika Spiegel potkraj 2001.

Punim imenom Njegova Kraljevska Visost princ Al-Walid ibn Talal ibn Abdul Aziz al-Saud rođen je 7. ožujka 1955. godine u kraljevskoj obitelji Saud, po kojoj i danas nosi ime država koja zauzima najveći dio poluotoka Arabija. Otac mu je također princ Talal, majka princeza Mona el-Solh, kći Rijada el-Solha, prvog premijera modernog Libana i šefa libanonskog pokreta za neovisnost. Obiteljske sponde vežu ga i s princom Mulajem Hikamom od Maroka. Doista, obiteljsko stablo kakva se ne bi postijelj ni europski vladari iz druge polovine prošlog tisućljeća…

Poput brojnih članova arapskih kraljevskih obitelji više nego solidno obrazovanje stekao je školujući se na odličnim američkim sveučilištima Menio College i Sveučilištu Syracuse. Za razliku od predrasuda koje Europski često (katkad i opravdano) gaje prema arapskom shvaćanju obitelji, princ nije skrivao svoje propale brakove, nije zatajio dva razvoda, sretno je objavio treći, današnji, s princezom Amirom.

Velik je zagovornik uvođenja ženskih prava u arapskim zemljama, čak do toga da se zalaže i za njihovo pravo da glasuju, za što je potrebna solidna reforma izbornog sustava. U javnosti je možda najpoznatiji po pomalo bizarnom podatku da je zaposlio prvu pilotkinju u Saudijskoj Arabiji.

Neki od njegovih biografa, a do danas ih se već mnogo izredalo, smatraju da ga je upravo ‘prinčevska predodređenost’ za politiku učinila bar na izgled posve nezainteresiranim za bilo kakav oblik praktične primjene vlasti. U Saudijskoj Arabiji uvijek se držao po strani od političkih zbivanja, umjesto toga ubrzano građeći jedan od najvećih svjetskih poslovnih imperija.

Kingdom Holding Company, golem multinacionalni, interkontinentalni poslovni konglomerat na čijem je čelu, priskrbljujući mu je u američkom časopisu Time titulu ‘arapskog Warrena Buffeta’. Ni poslovna priča nije u početku odisala prevelikim sjajem koji bi se očekivao kad biznis počinje mladi član danas vjerojatno najpoznatije arapske kraljevske obitelji. Krenuo je u nj sa smiješno malom pozajmicom od 30.000 dolara i dodatnim zajmom od 300 tisuća dolara, za koji je pod hipoteku stavio svoju obiteljsku kuću. Dakle, upravo kao i nekolicina bogatijih zemlj, poslije u tada još prilično podcijenjene saudijske banke, koje su se vrlo brzo nakon toga pokazale njegovim pravim rudnikom bogatstva.

Najvažniji korak dalje dogodio se, međutim, u SAD-u, kad je, crpeći znanje i iskustvo iz poslovanja prema pravilima islamskog bankarstva (ne primjenjujući ta pravila izravno, nego prije svega kao izvor znanja koji je drugima nedostajao), 1990. uložio znatan dio svojega kapitala u Citicorp, američku financijsku korporaciju koja je u tom trenutku bila u teškim financijskim neprilikama. Kažu da je tada upravo nje-

Vjeruje se da na dobrotvorne donacije u Aziji, Africi i na Srednjem istoku princ potroši stotinjak milijuna dolara na godinu. Prvi poslovi vrtjeli su se oko posredničkih usluga strancima koji su pokušavali raditi u Saudijskoj Arabiji. Tako zarađen novac najprije je uložio u govih pola milijarde dolara spasilo Citibank od gotovo sigurne propasti. I danas je udio u Citigroupu najveći temelj njegova bogatstva koje Forbes procjenjuje na više od 20 milijardi dolara.

Najveći je strani ulagač na području SAD-a, a ove je godine zaradio veliki publicitet u američkim medijima kad se obrušio na Citicorpu Upravu optužujući je da je nesposobna upravljati troškovima poslovanja. Princ, međutim, nije bio zadovoljan samo financijskim biznisom. Općenito medijima, novim tehnologijama, ali i mogućnostima koje donosi suvremeni šobiznis, ulagao je znatne dolarske iznose u Apple Computers, AOL, Worldcom, Motorolu, Murdochov News Corporation, vlasnik je udjela u velikim luksuznim hotelima u Europi i SAD-u, znatnog dijela europskoga Disneyland… U arapskom svijetu s velikim se žarom uključio u medijski biznis pa kontrolira šest televizijskih kanala, nekoliko časopisa i radijskih postaja, kao i suvlasnički udjel u LBC-ovu satelitu.

Zajednička točka svih poslovnih pothvata bio je njegov nepogrešiv njuh za trenutak kada treba ući, a kada se povući iz nekog biznisa. Nikada nije izgubio. Čak ni onda kad je u studenomu 2005. odlučio otvoreno, preko svojeg Kingdom Holdinga, podržati Rupert Murdochova otkupom znatnoga paketa dionica s pravom glasa njegova News Corporationa da bi spriječio pokušaj preuzimanja (i Murdochova svrgavanja s čelnoga položaja u tvrtki) koji je najavila konkurentska kuća Liberty Media. Nepotrebno je spominjati da je nakon toga, kad god mu je to zatrebalo, imao za sve svoje poteze bezrezervnu podršku Murdochovih medija, a prije svega kanala Fox News, najgledanijeg televizijskog news programa u SAD-u – upravo onoga koji ga je najostrije napao nakon osude američke politike na ruševinama WTC-a.

Kao što su nekada bili poznati po najboljim konjima za utrke, arapski prinčevi danas se vole isticati raskošnim automobilskim ergelama, često vrijednima milijune dolara. Princ al-Walid ibn Talal, unatoč relativnoj skromnosti u usporedbi s okruženjem iz kojega potječe, nije u svojoj garazi izbjegao luksuzni trojac – Rolls Royce Phantom (dva primjerka), Hummer H1 (dva primjerka) i Infiniti FX45 (dva primjerka). Kad želi proći neopazeno, često se priklanja minimalističkom švedskom luksuzu koji mu pruža Volvo XC90, a vozi i sasvim običan Daewoo Matiz, koji često možemo vidjeti i na hrvatskim ulicama, u vlasništvu nimalo kraljevskih pripadnika domaće srednje klase. Ključ za razumijevanje te ipak prilično ekscentrične ‘skromnosti’ jest u tome što je princ jedan od najvećih pojedinačnih vlasnika Daewooa, korejskoga proizvođača automobila, danas u većinskom vlasništvu američkoga General Motorsa. Još jedna prinčeva osobitost: kada kupuje automobil, uvijek kupi dva posve ista primjerka, jedan za sebe, drugi za tijelohranitelje.

Njegove donatorske akcije od tog trenutka plijene pozornost medijima. Nije škrtao, ali uvijek je darivao s jasnom političkom i edukativnim namjerom da olakša međusobno razumijevanje dvaju danas globalno najviše suprotstavljenih civilizacijskih blokova: islamskog svijeta s jedne strane i kršćansko-židovskog kruga s druge.

Prije dvije godine darovao je 20 milijuna dolara pariškom neizmjereno utjecajnom muzeju Louvre za gradnju krila, što će olakšati izlaganje Louvreove neprocjenjive zbirke islamske umjetnosti. Iste je godine po 20 milijuna dolara donirao Harvardu i washingtonskom Sveučilištu Georgetown, rasadniku američke političke elite, pogotovo njezina dijela uključenog u kreiranje američke međunarodne politike. Da cijela priča dobije dvosmjerni karakter, uložio je barem jednaku količinu novca u američka sveučilišta na Srednjem istoku. Vjeruje se da godišnje na dobrotvorne donacije u Aziji, Africi i na Srednjem istoku potroši stotinjak milijuna dolara.

Tijekom jednog od takvih humanitarnih izleta upoznao se s Bilom Gatesom, koji je i sâm, sa suprugom, pokrenuo veliku humanitarnu zakladu koja se u međuvremenu pretvorila u najbogatiju zakladu takve vrste u povijesti. Princ al-Walid ibn Talal prošle je godine na raskošnoj ceremoniji u dubajskom hotelu Jumeirah Beach od šeika Muhameda ibn Rašida al-Maktuma, dubajskog vladara, primio nagradu za njegov humanitarni doprinos islamu. U žiriju koji je dodjeljivao nagradu za istim su stolom sjedili stručnjaci za še rijatsko pravo, financije i marketing.

Osim poslovnih izvješća i Walidove ‘financijske biografije’ koja je obišla sve svjetske medije nakon objave njegova zajedničkog šopinga s Gatesom, saudijski se princ proteklih dana našao i na stranicama društvenih kro nika. Prvi put početkom mjeseca, nakon raskošnog vjenčanja svoje kćeri, kada je stotinu grla iz njegove pjevačke ergele Rotana Records pjevalo na sedmodnevnom, za tu priliku organiziranom festivalu, a drugi put prije tjedan dan, kad je kolumnist londonskoga Daily Maila Richard Kay otkrio svojim čitateljima da je raskošnu ogrlicu s dijamantima i rubinima koju su nedavno imali prilike vidjeti na vratu Camile Parker Bowles, vojvotkinje od Cornwala i suprige princa od Wallesa, buduća princeza dobila na dar od arapskoga, a ne britanskoga princa, kao uspomenu na njezin (i Charlesov) prošlogodišnji posjet Saudijskoj Arabiji.