S jačanjem sektora investicijskog bankarstva u hrvatskim je bankama sve izraženiji trend rasta udjela nekamatnih prihoda, od naknade i provizija, u ukupnoj dobiti.
Budući da je riječ o mladem bračnom paru, pretpostavlja se da su za interesirani za ulaganje koje donosi veću zaradu ili prinos uz prihvatljiv rizik. Preporuka je da dio novca ulože u dionički fond (npr. HI-Growth) s nešto višim rizikom ulaganja i to uz dulji preporučeni rok – pet i više godina. Naglasak je na ulaganju u dionice, u koje se ulaže najmanje 70% ukupne imovine fonda, te oko 20% u obveznice. Taj je fond namijenjen mladim ljudima, sklonima većem riziku koji nosi i veću zaradu. U svim poslovnicama banke klijent može dati trajni nalog za kupnju udjela u tom fondu. Jedan od supružnika bi mogao (ako su mu primanja oko 20 tisuća kuna) izdvajati 5 do 8 tisuća kuna na mjesec za ulaganje u taj fond. Drugi bi supružnik, uz pretpostavku da ima slična primanja, zbog disperzije rizika mogao ulagati u uravnoteženi fond (npr. HI-balanced), koji ulaže u dionice najviše do 50% te u sigurnije obveznice i to najmanje 50% ukupne imovine fonda.
Investicijsko bankarstvo podrazumijeva institucije koje djeluju kao agent/aranžer ili pokrovitelj izdanja korporativnih, municipalnih ili državnih vrijednosnih papira na primarnom tržištu kapitala. Dakle, ako neka tvrtka, lokalna uprava ili država želi financirati poslovanje javnom ponudom dionica ili obveznica, investicijske banke im mogu pružiti usluge savjetovanja (procjena vrijednosti, pravna pitanja, odnos s investitorima), aranžiranja, pa i pokroviteljstva izdanja – a pokroviteljstvo znači da eventualni neprodani iznos vrijednosnica kupuje sama investicijska banka, dakle jamči upis cjelokupnoga planiranog izdanja. Isto vrijedi i za izdanje obveznica javne uprave – gradova, županija, države. Investicijske banke sudjeluju i u strateškom savjetovanju, procjeni vrijednosti i rizika i svim pratećim uslugama kod takvih financijskih transakcija.
Granica između investicijskog i retail bankarstva sve je manja, pa tako mnoge investicijske i komercijalne banke pružaju usluge privatnog bankarstva, upravljajući portfeljima imućnih retail klijenata, i to prema načelu individualnog pristupa, kreiranog prema potrebama i profilu preferencije rizika i očekivanog prinosa pojedinog klijenta. Investitorima s tanjom lisnicom unutar sektora investicijskog bankarstva nude se usluge upravljanja investicijskim fondovima u koje ulagač može ući s manjim novčanim iznosima. Privatno se bankarstvo od usluge osobnog bankara razlikuje utoliko što je Private banking usluga namijenjena nekolicini najimućnijih klijenata.
Potražnja za takvim uslugama raste s jačanjem tržišta kapitala, većom potrebom za alternativnim oblicima financiranja poduzeća i prijelaskom novca iz klasične štednje u isplativije oblike poput vrijednosnih papira, investicijskih i mirovinskih fondova, programa osiguranja. Mnoge investicijske banke sudjeluju i na sekundarnom financijskom tržištu kao specijalisti ili dileri – formiranjem tržišta obveznica, dionica, robnih i deviznih terminskih ugovora, kotiranjem u svakom trenutku kupovne i prodajne cijene za takve vrijednosnike. U usporedbi s brokerima, koji postavljaju naloge za kupnju i prodaju dionica i obveznica na službenoj burzi, dileri mogu formirati OTC paralelno tržište na kojemu izravno servisiraju najveće klijente (fondove, osiguravajuća društva, tvrtke) koji žele ulagati višak kapitala na financijskom tržištu.
Osim savjetovanja i provođenja transakcija vezanih uz primarna izdanja vrijednosnih papira, investicijski bankari nude i usluge strateškog savjetovanja u procesima spajanja i akvizicije. Također, banka omogućuje svim klijentima da u zasebnom prostoru dobiju informaciju o ponudi i ostvare kupnju različitih bančnih proizvoda. Klijenti zainteresirani za kupnju i prodaju vrijednosnih papira ili za ulaganje u investicijske fondove mogu i kod osobnih bankara dobiti sve tražene informacije i podnijeti zahtjev za kupnju ili prodaju tih proizvoda. U razgovoru s osobnim bankarom klijenti mogu izložiti svoje planove, potrebe i mogućnosti, informaciju o visini slobodnih sredstava, razdoblje u kojem svoj novac žele ‘oplemeniti’, preferencije ulaganja i ciljeve koje žele postići.
Usluge investicijskog bankarstva u Zagrebačkoj banci u načelu počinju u razgovoru s obiteljskim, osobnim ili privatnim bankarom. Razmjerno informacija – o tome što se traži i što se nudi – stvara se ulagački plan prema točno specifičiranim potrebama i mogućnostima klijenta. Npr. za korisnike usluge privatnog bankarstva kreira se nekoliko mogućnosti stvaranja individualnog portfelja, ovisno o spremnosti na rizičnost ulaganja i višak imovine kojom klijent raspolaže. Prvi model portfelja je niskorizično ulaganje u vrijednosnice na tržištu kapitala, što će donositi konstantni prihod. Drugi je umjereno rizičan ‘model rasta i prihoda’ te visokorizičan ‘model brzog rasta’. Privatnim je klijentima banke ponuđeno i skrbište nad vrijednosnim papirima, kupoprodaja strane valute prema tržišnom tečaju, krediti za kupnju vrijednosnica te usluge društva iz grupe za poslovanje nekretninama.
