Tko uopće želi vjerovati aktualnim poražavajućim statističkim podacima, primjerice o neobrazovanosti Hrvata ili, pak, o uporabi interneta?
Posve je razumljivo da će se tiskovni i elektronički mediji jednog dana integrirati u novi kompleksni sinergijski sustav javnog komuniciranja, a internet će u tome odigrati ključnu ulogu. Teoretičari medija predviđaju da od toga prestrukturiranja medija u jedinstven komunikacijski sustav nijedan medij neće izgubiti, a dobit će mnogo. Novinari će postati moderatori i regulatori telekomunikacijskog postupka, a korisnici medija aktivni komunikatori. I kod nas se sve češće mogu čuti tvrdnje (zapravo na nečije želje i za nečije interese) da će se rapidno smanjivati broj tiskovnih izdanja i nakladnika, da svijetlu budućnost imaju jedino besplatne i internetske tiskovine, da će se radiopostaje slušati uglavnom uz pomoć interneta i da moraju imati svoje interaktivne internetske portale, a da televizija, osim toga, mora konačno omogućiti gledateljima biranje programskih sadržaja prema vlastitu izboru. Pritom se očito zaboravlja da će internet, kada doista postane dominantno medijsko i marketinško tržište, biti zagušen bogatstvom ponude i da će tek tada biti vrlo teško naći put do korisnika s obzirom na konkurenciju neslučenih razmjera (veleplakati, odnosno vanjsko oglašavanje, za sada su pošteđeni crnih dana, a čini se da su ih čak i teoretičari medija jednostavno zaboravili ili samo zaobišli u svojim razmatranjima!).
Iako vrlo vjerojatno da u sljedećih nekoliko desetljeća više neće
Svakodnevni su se korisnici interneta (23,6 posto) tijekom 2006. njime služili u prosjeku 86 minuta na dan, a 2004. dvostruko kraće. Internet Hrvatima najčešće služi za slanje i primanje elektroničke pošte (47,6 posto), traženje raznih podataka (33,2 posto), a tek onda za zabavu (19,2 posto).
Redovita mjesečna ispitivanja slušanosti radija, čitanosti tiskovina, gledanosti televizije, učestalosti i načina uporabe interneta koja provodi tvrtka Media Metar pružaju brojne dragocjene podatke medijima, oglašavačima i oglašavačkim agencijama. No ona ponajprije otkrivaju što klijente istraživačkih agencija najviše zanima, a to je popularnost pojedinih medija i njihovih sadržaja, odnosno najčešće parametre njihove ‘potrošnje’, sociodemografske i psihografske osobine profila korisnika medija. O navikama praćenja medija, pak, o specifičnom odnosu prema svakom pojedinom mediju, povjerenju u medije i percepciji njihove uloge i budućnosti – ta nam ispitivanja ne nude odgovore. To, uostalom, i nije njihova svrha. Specijalizirana kvantitativna i kvalitativna istraživanja s ciljem utvrđivanja općih stavova populacije o medijima, odnosno analiza sadržaja i poruka koje šalju mediji, mogu nam pomoći u spoznavanju društvene uloge i utjecaja medija na našu široku javnost u trenutku društvenog preobražaja. Jedno takvo istraživanje, nazvano ‘Medijske navike Hrvata’, proveo je tijekom studenog i prosinca neovisni istraživački centar Media Metar na reprezentativnom uzorku od 12.535 ispitanika uz pomoć metode telefonskih intervjuja.
