Lisabonska strategija, kao razvojna strategija EU za razdoblje do 2010. godine, znanstveno je istraživačka tema zastupljena u mnogim radovima u EU, ali kod nas je ovo prva publikacija (na engleskom jeziku) koja se bavi isključivo Lisabonskom strategijom. Lisabonski ciljevi postupno se uključuju u politiku Europske unije prema zemljama zapadnog Balkana, pa ona postaje sve važniji okvir za prilagodbu reformi zemalja regiona, uključujući i Hrvatsku. Doprinos je knjige povezivanje dosadašnjih istraživanja o provedbi Strategije na razini EU i na razini država članica s mogućim implikacijama za Hrvatsku, čime se otvara novo područje za daljnje analize i stvaraju pretpostavke za daljnja istraživanja.
Uvodno poglavlje donosi glavne naglaske radova sadržanih u knjizi te ocjenu važnosti i doseg Lisabonske strategije za Hrvatsku, dok se ostala poglavlja bave provedbom Lisabonske strategije na razini EU, identificiraju razloge neuspjeha u razdoblju do 2005. godine te razrađuju scenarije budućeg razvoja.
Radovi sadržani u ovom zborniku donose različita stajališta i argumente o važnosti Lisabonske strategije za Hrvatsku i ostale države kandidatkinje. Tako jedan od autora, Mariusz-Jan Radlo, smatra da se reforme u državama članicama EU provedene u sklopu Strategije mogu koristiti kao poticaj za formulaciju politika u Hrvatskoj, a da su mjere na razini EU manje važne, budući da ocrtaju smjer, a ne konkretne korake. S druge strane, Szemler smatra da definicija mjera na razini EU može predstavljati teškoće zbog različitih razdoblja provedbe pojedinih programa na razini EU i na nacionalnoj razini. Takve neusklađenosti mogle bi otežati sufinanciranje nacionalnih reformi iz proračuna EU.
