U privatnim carinskim skladištima (C, D, E) skladištenje može obaviti samo posjednik skladišta. Postupak carinskoga skladištenja vrši se na temelju jedinstvene carinske deklaracije, a osim korisnika skladišta može ga obaviti i osoba na koju su prenesena prava i obveze (otpremnik). Za držanje carinskog skladišta tipa D potrebno je odobrenje nadležne carinarnice koje se donosi na temelju pisanoga zahtjeva. On treba sadržavati sve potrebne pokazatelje koji dokazuju gospodarsku potrebu za skladištenjem.
Roba smještena u carinsko skladište ne smije se uzimati ispod carinskog nadzora (osim uz posebne uvjete i odobrenje za carinsko skladište tipa D), a posjednik skladišta obvezan je ispuniti sve obveze koje proizlaze iz postupka carinskog skladištenja te eventualne posebne uvjete sadržane u odobrenju za otvaranje carinskog skladišta. Posjednik skladišta u pravilu mora položiti osiguranje za obveze u vezi s robom smještenom u skladištu, a to je bankovno carinsko jamstvo. Posjednik skladišta dužan je voditi evidenciju o robi u postupku carinskog skladištenja.
Ako se ne ugrožava carinski nadzor, a postoji gospodarska potreba, carinarnica može odobriti da se u carinskom skladištu smjesti i domaća roba koja nije namijenjena izvozu, da se u njemu provodi postupak unutarnje proizvodnje za stranu robu te postupak preradbe strane robe. U ovim se slučajevima na tu robu ne primjenjuje postupak carinskog skladištenja, nego se vodi posebna evidencija.
Rok za ležanje robe u carinskom skladištu, pa tako i u carinskom skladištu tipa D, neograničen je. Dopušteno je uobičajeno rukovanje robom, primjerice da se očuva, poboljša njezin izgled i kakvoća i pripremi za daljnju prodaju. Odobrenjem carinarnice može se privremeno i premjestiti iz jednog u drugo carinsko skladište.
