Sudska praksa ne priznaje štetu izazvanu nevremenom s udarom groma, visokim valovima, kvarom na električnim instalacijama zbog udara groma, prodorom vode u tunel kod izvođenja građevinskih radova. Smatra se da je šteta nastala na radu i u vezi s radom, ako je uzrokovana tehno-loškim procesom, nastala tijekom redovitog obavljanja poslova i radnih zadataka, ali ne uvijek i baš samo njih. Ne mora se, naime, dogoditi uvijek u prostorima poslodavca, može možda biti i u vrijeme pauze uz uvjet da je pauza korištena ‘uobičajeno’, bez izvanrednih okolnosti. Ako radnik svojevoljno, bez upute i naloga poslodavca, obavlja neki posao i pretrpi štetu, poslodavac se neće smatrati odgovornim. Termin ‘u vezi s radom’ nigdje nije definiran, pa je prepušteno stručnoj i sudskoj praksi da utvrdi standarde u svakom pojedinom slučaju. No, takvim se smatra i nastanak štete na radu izvan radnog vremena kao što je dolazak i odlazak na posao, ali i šteta koja nastane u slučajevima koji prelaze okvire poslova i zadataka radnog mjesta a vezani su uz proces rada i rade se u interesu i prema uputama poslodavca. Primjerice, organizirana rekreacija, službeni put, zamjena odsutnog zaposlenika i slično.
Zakon o obveznim odnosima spominje odgovornost poslodavca za štetu nastalu od ‘opasne stvari’ ili ‘opasnom djelatnošću’ te štetu koju radnik pretrpi ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi s radom. Kako obvezni niti drugi propisi ne definiraju ‘opasnu stvar’, pravna teorija i sudska praksa navode da se takvom smatra ‘pokretna i nepokretna stvar’ čiji položaj, svojstvo ili samo postojanje predstavljaju opasnost za okolinu, tako da se mora s osobitom pozornošću čuvati, nadgledati i upotrebljavati. Primjerice, to su poslovi u rudnicima, šumski radovi, autoprijevoznička djelatnost, automobili, tramvaji, vlakovi, a opasni su strojevi motorna pila, viljuškar, glodalica, cirkular, stroj za gulinje kukuruza, pokretne stepenice, visoke skele bez propisane ograde, kemikalije i druge štetne emisije.
Poseban oblik štete su one uzrokovane povredom nekih prava, a najčešće je riječ o otkazu. Da bi zbog nepravednoga ili nezakonitog otkaza radnik dobio i pravo na odštetu, mora ishoditi sudsku odluku u svoju korist. Osim otkaza, radnik može biti oštećen uskratkom prava na otpremninu, jubilarnu nagradu i druge naknade iz ugovora, neprijavljivanjem na obvezne fondove (zdravstveno i mirovinski), uskratkom prava na korištenje godišnjeg odmora i ostalih prava.
Neisplaćene plaće zbog otkaza ne smatraju se naknadom štete, dok se druga davanja smatraju štetom i mogu se potraživati u pravnom postupku. Specifičan oblik naknade štete koju sudovi mogu dosuditi radniku ili poslodavcu je ‘sudski raskid radnog odnosa’, odnosno kad sud raskida radni odnos i utvrđuje datum prestanka rada. U tom slučaju sud može dosuditi radniku naknadu štete u visini tri do 18 prosječnih plaća radnika u prethodna tri mjeseca, vodeći računa o starosti, duljini staža i obvezama uzdržavanja koje ima radnik. Iako se koristi pojam naknade štete, takva odšteta više ima socijalni karakter otpremnine, jer se ne utvrđuje stvarna šteta. Određena prava na naknadu štete radnik bi imao i u slučaju stečaja poslodavca, ali to su uistinu rijetki postupci i sudska praksa je njima ‘siromašna’.
U određenim, izričito nabrojenim, izuzetnim okolnostima, poslodavac se (pa i radnik) može osloboditi odgovornosti ako dokaže postojanje tzv. više sile. Pod višom silom smatra se djelovanje koje se nije moglo predvidjeti, niti izbjeći ili otkloniti, a događaj mora biti nepredvidljiv i izvanredan i prosuđuje se u svakom pojedinom slučaju. Sudska praksa tu je vrlo restriktivna, definicije su najčešće ‘negativne’, pa se kaže da viša sila nije nevrijeme s udarom groma, visoki valovi i udari vjetra u obalnom području, kvar na električnim instalacijama zbog udara groma, prodor vode u tunel kod izvođenja građevinskih radova i slično.