Thomas Schelling, profesor vanjske politike i nacionalne sigurnosti Sveučilišta Harvard dobitnik je Nobelove nagrade za ekonomiju 2005. godine u području primjene teorije igara. Njegova Strategija sukoba (ovo je drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje) u prošlosti je imala trajan utjecaj na ekonomski struku, analizu pregovaranja u situacijama povijesnih kriza, kao i snažan utjecaj na vojne teoretičare i praktičare u doba hladnog rata.
Autor naglašava da ‘proučavati strategiju sukoba znači zauzet stajavati da je većina konfliktnih situacija u biti dogovorne prirode’. U takvim situacijama jedan sudionik može postići svoj maksimum ovisno o izborima ili odlukama drugoga sudionika. Drugim riječima, najbolji potez svakog sudionika ovisi o tome što drugi sudionik očekuje da će biti napravljeno. Schelling pretpostavlja da suparnici dijele dovoljno snažan zajednički interes kako bi postigli rezultat koji neće uništiti apsolutnu vrijednost za obje strane.
