Home / Poslovna scena / Nepodnošljiva lakoća nadziranja tvrtki u Hrvatskoj

Nepodnošljiva lakoća nadziranja tvrtki u Hrvatskoj

Kad budem velik, i ja ću biti član nadzornog odbora! Sliku o članstvu u nadzornim odborima kao o dobroj sinekuri dodatno potkrepljuje činjenica da dosad gotovo nitko nije odgovarao za propust u nadzoru nekog društva. No, članovi nadzornog odbora, osim što bi se trebali baviti vrlo ozbiljnim poslom, za počinjenu štetu odgovaraju novcem iz vlastitog džepa, a mogu snositi i kaznenu odgovornost.

Zanimanje rentijera Lider je u jednom od prošlih brojeva proglasio najpoželjnijim u Hrvatskoj. Možda smo i pogriješili. To bi ipak mogao biti član nadzornih odbora.

Naime, prosječan promatrač hrvatske gospodarske scene u potrazi za laganim izvorom prihoda, a bez velike odgovornosti, lako će zaključiti da je pozicija člana nadzornog odbora nekog trgovačkog društva idealna.

Kako bilo, premda je kod nas sasvim uobičajeno čuti da je neka osoba član 15 ili 20 nadzornih odbora, a premijer i u televizijsku kameru kaže da nije dobro da neki Vladin dužnosnik bude član 20 ili 30 nadzornih odbora, Zakon vrlo jasno propisuje da jedna osoba može biti član najviše 10 nadzornih odbora.

  • Izbor u jedanaesti nadzorni odbor je na temelju Zakona ništav, a svi glasovi tog člana su ništavi, jer je riječ o glasovima nepostojecih člana – kaže akademik Jakša Barbić, redoviti profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Prema listi Zavoda za poslovna istraživanja na popisu ljudi koji su u članstvu tri ili više nadzornih odbora su 293 imena. Od toga je samo jedan u članstvu 11 NO-a – Božidar Piller, član Uprave Končara Elektroindustrije d.d. Inače, brojnost članstva kod velikih holdinga (poput Končara) posve je razumljiva, jer ondje Uprava zastupa interese holdinga u podređenim društvima. Gledajući cjelokupnu karijeru, u najviše je NO-a, njih 28, dosad sjedila Božena Mesec, nekadašnja potpredsjednica HFP-a. U više od 10 NO-a sjedile su 143 osobe (uključene su različite kombinacije član/zamjenik predsjednika/predsjednik NO-a). Tko su ti ljudi, dijelom možete saznati pogledom na tablicu uz ovaj tekst, a u cijelosti na našim internetskim stranicama.

Sliku o članstvu u nadzornim odborima kao o dobroj sinekuri dodatno potkrepljuje činjenica da dosad gotovo nitko nije odgovarao za propust u nadzoru nekog društva. No, kad se prvotnom opisu sinekure dodaju odredbe Zakona o trgovačkim društvima, stanje postaje sasvim drukčije, jer članovi nadzornog odbora, osim što bi se trebali baviti vrlo ozbiljnim poslom, za počinjenu štetu odgovaraju novcem iz vlastitog džepa, a mogu snositi i kaznenu odgovornost.

  • Nadzorni odbor djeluje u interesu društva, a ne dioničara – ističe kao osnovnu i polazišnu točku akademik Jakša Barbić, redoviti profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Jer kad bi djelovao u interesu dioničara, morao bi postupati u korist većinskih dioničara, dok djelujući u interesu društva, on štiti i interese dioničara koji ih ostvaruju putem društva – jednako većinskih i manjinskih. Ako se stvari tako postave, a tako prema Zakonu mora biti, u nadzornom odboru moraju biti prije svega stručni, pošteni i savjesni ljudi koji mogu i žele raditi za dobrobit društva.

Nakon što su ovih dana svima puna usta nadzornih odbora, dužnosti, ovlasti i odgovornosti njihovih članova, načina njihovog odabira i dilema kako ih obrazovati za taj posao, kao logično se nametnulo pitanje – kako formirati dobar nadzorni odbor? U odgovoru su stručnjaci složni – tako da sastav nadzornog odbora pokriva sve segmente poslovanja nekog društva. Jer kako će nadzorni odbor nadzirati vođenje poslova društva ako u njemu nisu odgovarajući stručnjaci za sva područja djelovanja društva?

S obzirom da danas većina kompanija svoju konkurentsku prednost zasniva na ljudima i njihovom znanju, posebno kad je riječ o tehno-kompetencijama, osobnost, neovisnost.

Tipični ‘nadzornički’ intervju obavlja se uz ručak ili večeru i, nažalost, ne nudi čarobno rješenje. U procjenjivanju prikladnosti kandidata važno je postaviti pristojna i nenametljiva pitanja koja će vjerojatno ponuditi indikativne odgovore. Jedno od njih je sljedeće: ‘Zašto razmišljate o pridruživanju tom nadzornom odboru?’ Odgovori poput: ‘Bila bi mi čast’ ili ‘Sviđaju mi se drugi članovi odbora’ – diskvalificirajući su! Razumijevanje kompanije i etičnost profesionalca ključne su točke na kojima treba temeljiti odabir kandidata za članstvo. Upravo kad su najtraženiji, nove članove nadzornog odbora sve je teže pronaći.

Postupak traženja se od kriterija reprezentiranja okreće prema tri ključna čimbenika koji određuju hoće li osoba biti učinkovit član nadzornog odbora: kompetencije (vještine i iskustvo), osobni atributi (karakteristike ponašanja), zastupnički čimbenici (plus neovisnost u razmišljanju).

U svjetskim kompanijama predsjednici uprave su (ako jesu) vanjski članovi tek u jednom ili najviše u dva nadzorna odbora, a pozive najčešće odbijaju zbog sukoba interesa s vlastitom kompanijom ili financijskog stanja i reputacije tvrtke. Najtraženiji kandidati i dalje su iskusni visoki menadžeri, profesionalci odvjetničkog profila, financijski stručnjaci, fakultetski profesori. Ukratko, ‘pool’ kandidata nije se proširio i to je razlog zašto se mnogi članovi nadzornih odbora osjećaju vrlo udobno i sigurno na svom položaju. Izvori novih kandidata: članovi se traže čak i na razini-dvije ispod uprave, gdje također ima izvrsnih ljudi.

  • Nadzorni odbor ne smije odlučivati o vođenju poslova društva niti davati obvezne upute upravi, već na nju može utjecati samo davanjem suglasnosti za radnje koje ona namjerava poduzeti – kaže Barbić. – Hoće li uprava doista i poduzeti radnju za koju je dobila suglasnost to je njena stvar, jer za to i odgovara.

Iako se često može čuti da član ili predsjednik uprave mora postupati onako kako mu nadzorni odbor kaže, jer on može opozvati njegovo imenovanje, stvar nije tako jednostavna.

  • Da bi nadzorni odbor opozvao imenovanje člana uprave, mora za to imati važan razlog, a ako to ipak učini premda takvog razloga nema, opozvani član uprave može tužbom tražiti da sud poništi opoziv i da opozvanog člana uprave vrati na njegov raniji položaj, a on nakon toga može u ime društva tužiti te članove nadzornog odbora da društvu nadoknade iz svojih osobnih sredstava štetu koju su mu time pričinili – objasnio je Barbić.

Osim te krive predodžbe, valja demistificirati i ulogu predsjednika nadzornog odbora, koji ima jednake, a ne veće, ovlasti od drugih članova odbora. Njegov se položaj razlikuje od ostalih članova samo po tome što vodi i priprema sjednice odbora. Drugo je pitanje ako ima osobni utjecaj na druge članove, što može imati i bilo koji njegov član.

Nadzorni odbor, osim oslanjanja ‘na vlastite snage’, može imati svoje odbore npr. za reviziju, nagradnje i razne druge odbore i komisije koji izvan sjednica nadzornog odbora ispituju stvari iz svoje nadležnosti te o tome izvješćuju nadzorni odbor i tako mu pomažu u radu predlažući mu donošenje odluka.

  • Nadzorni odbor bi svojim djelovanjem mogao značajno afirmirati jednu, za sada, statusno, organizacijski i kadrovski prilično nerazvijenu funkciju, a to je interna revizija. Naime, interna revizija ima mnogo šire područje djelovanja (npr. kako se odvija proces prodaje, primjenjuju li se procedure u izboru najpovoljnijeg dobavljača, kakav je sustav internih računovodstvenih kontrola i u kojemu stupnju se one primjenjuju itd.) od eksterne komercijalne revizije, kojoj su primarni financijski izvještaji – kaže Branko Parać, ovlašteni revizor te direktor i partner u tvrtki Progres-Revizija.

Jer ako se nadzorni odbor oslanja samo na informacije koje mu daje uprava, izlaže se riziku da dobije krivu ili ‘uljepšanu’ sliku stvari. Postoji i opcija da jedan član odbora bude stalno u tom poslu, primjerice umirovljeni financijski stručnjak, koji je za to i više plaćen, te da svakodnevno nadzire vođenje poslova i o tome obavještava nadzorni odbor. To je sve, naravno, praksa u većim društvima. Neovisno o tome kako se to čini, ključno je da se postigne zadovoljavajući stupanj obavještenosti članova nadzornog odbora o onome što se događa u društvu, pa i neovisno o upravi.

Odgovornost članova nadzornog odbora uvijek je individualna i za svakoga od njih se traži postojanje osobne krivnje, a nema objektivne ni kolektivne odgovornosti. Iako je riječ o ozbiljnoj odgovornosti, u praksi još nema objavljenih sudskih odluka o toj odgovornosti, što upućuje da takvih tužbi vjerojatno još nije bilo. Od članova nadzornog odbora se ne može tražiti naknada štete zbog vođenja poslova društva, jer ih oni ne vode. Zbog toga neka društva osiguravaju članove svojih nadzornih odbora od takve odgovornosti.

  • Zbog toga što nadzorni odbor ne vodi poslove društva, kaznena odgovornost njegovih članova će teže doći u obzir (eventualno može postojati odgovornost za pomaganje u izvršenju kaznenog djela ili za prikrivanje kaznenog djela, pa i za poticanje, ili za neka druga djela kao što je krivotvorenje isprava i sl.). Za odgovornost za naknadu štete je važno je li neki član nadzornog odbora postupao kao uredan i savjestan gospodarstvenik, odnosno je li postupio prema pravilima struke da bi saznao za nešto što šteti društvu i to spriječio u mjeri u kojoj je to u njegovoj domeni, tj. spriječio da se nešto učini ili propusti na štetu društva itd. – ističe Barbić.

Kad se postavi pitanje odgovornosti za štetu, član nadzornog odbora mora dokazati da je pokazao onu pažnju koja se zahtijeva u obavljanju te funkcije.