Korejski Hyundai u posljednjih je desetak godina postao jedan od najistaknutijih proizvođača SUV-ova. Noviji u nizu modela u tom segmentu trebao je ponuditi odgovor na već etablirane suparnike poput Toyote RAV4, Hunde CR-V ili Subaru Forestera. Tucsonu je to u dvije godine, koliko je na tržištu, gotovo posve i uspjelo. Jedina prepreka većem uspjehu bio je nedostatak snažnijeg dizelskog agregata. Korejci, marljivi kakvi jesu, pronutili su na posao i kupcima ponudili novi, znatno snažniji i uglađeniji agregat – dizelaš koji bi Tucsonu trebao dati posve novu dimenziju. Riječ je o dvolitrenom dizelašu snage 140 konja koji se krije iza oznake VGT. Taj agregat odlično pristaje Tucsonu i omogućava mu espektabilne performanse. Do stotke stiže za 12 sekundi, dok će se kazaljka brzinomjera uz nešto strpljenja zaustaviti na brojci 180. Podaci ne otkrivaju pravu sliku koju korejac ostavlja u vožnji.
Ondje do izražaja dolazi njegova elastičnost i dobro proračunani prijenosni omjeri mjenjača. Zamjerke idu na račun dugog i neuvjerljivog hoda njegove ručice, koji pomalo narušava inače izvrstan dojam.
Testirani Tucson opremljen je pogonom na sve kotače. Iako nije riječ o pravom terencu, karoserija visoko odignuta od tla, robna konstrukcija te spomenuti pogon omogućavaju samouvjereno i sigurno kretanje lakšim terenima nedostupnim običnim automobilima. Pri normalnoj vožnji snaga se prenosi samo na prednje kotače, dok se u slučaju njihova proklizavanja na sklisko podlozi ili pri brzoj vožnji zavojima do 50 posto snage preko spojke s više lamela prebacuje na stražnje kotače. Tucson se u vožnji ističe udobnošću i solidnim voznim obilježjima kojima uvelike pridonosi i ovjes više namijenjen cestovnoj vožnji. Mekano namješten ovjes i neosjetljiv upravljač ne dopuštaju jurnjavu, no za takvu vožnju ovaj Hyundai nije ni namijenjen.