Mogli novinari kad-tad požele napisati knjigu. Uglavnom iz želje da dokažu kako ‘znaju pisati’ složenije stvari od novinarskog teksta koji je ipak za ‘jednokratnu’ upotrebu, ili da na jednome mjestu okupe svoje kolumne, ili da kao kroničari vremena u kojem su živjeli i radili u njoj napišu sve ono što kao novinari nisu mogli iz raznih razloga, katkad i da objasne svoju ulogu i ‘zašto je bilo baš tako’. Branko Tuđen, danas glavni urednik Sportskih novosti, ali poznatiji kao glavni urednik Večernjeg lista od 1992. do 2001., ovu je knjigu napisao po malo iz svih tih razloga, ali prije svega kao aktivni sudionik burnog vremena prijelomnih devedesetih godina.
Riječ je o vrlo osobnoj kronici, knjizi koja je kombinacija dnevnika i atmosfere u kojoj se nešto događalo – kako je izgledao život novinara, glavnog urednika pod paskom političkog vrha, odnos s političarima (Tuđmanom, Šeksom, Glavašem, Budišom, Pašalićem, Matešom…) i percepcija događaja skrivenih od hrvatske javnosti. Sâm Tuđen u predgovoru kaže da je tijekom 33-godišnjeg karijere novinara, komentatora i glavnog urednika dvaju dnevnih listova sreo brojne, najvažnije političare na razdijelnicu epoha. Izravno je pratio politička zbivanja u drugoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća, slom Jugoslavije, osamljenje Hrvatske, borba za teritorijalnu cjelovitost, unutarnjo-politička previranja…
