Da se u udarnom TV terminu prikaže ‘Planet’, jedan od filmova s Doxa, mnogi bi vidjeli da Zemlja ne stoji dobro i da nam se loše piše.
Treći ZagrebDox, međunarodni festival dokumentarnog filma, u jedan dana ponudio je publici zavidnu količinu filmova. U međunarodnoj konkurenciji Veliki pečat dobio je ruski film ‘Civilni status’ redateljice Aline Rudnickaje, dok je istu nagradu u regionalnom natjecanju, prema sudu drugog žirija, zavrjedio film ‘Europa preko plota’ Želimiru Žilniku. Mladi žiri je možda najbolje odredio odnos između klasičnog i modernog dokumentarističkog pristupa, a Mali pečat, koji se dodjeljuje autorima do 30 godina, odlučio dati Petri Seliškar za ‘Babice revolucije’. Popratni programi u kojima su se prikazivali kontroverzni filmovi, bunkirani filmovi iz bivšeg režima ili filmovi o velikim svjetskim zavjerama, bili su tu podjednako da javnost potaknu na raspravu i pokažu kako svaka medalja ima dvije strane, ali i da izazovu medijsku pozornost.
Kao i prve dvije godine, festival je dobrim izborom filmova donio veliki spektar najrazličitijih tema. No, o čemu god filmovi progovorili i koje god aspekte društva obrađivali, u središtu svakoga stoji čovjek i njegov život kao neiscrpljivo nadahnuće svakoga dokumentarista.
Čak su se i posjetitelji festivala koji su možda tek provirili na neku od brojnih projekcija mogli uvjeriti u razliku između dokumentarnog programa specijaliziranog festivala i dokumentaraca kojeg serviraju televizije. Ništa loše nema u serijalima o ljudskom tijelu ili umu, povijesnim osobama, nekoj životinj…
