Hrvatske kompanije pr

Hrvatska narodna banka smatra da je inozemno zaduživanje poduzeća ipak ‘manje zlo’ nego zaduživanje banaka, jer se od tako pribavljenih sredstava veći dio koristi za proizvodnju i gospodarski rast.

Stupanj zaduženosti hrvatskih kompanija iznosi 1,9. Nepodmirena potraživanja su u rujnu 2006. iznosila 11,58 milijardi kuna, dok su ukupni krediti odobreni poduzećima iznosili 36 milijardi kuna. Vrijednost korporativnih obveznica na burzi bila je 4,9 milijardi kuna, a ukupne obveze su iznosile 52,48 milijardi kuna. Ukupni prihodi poduzetnika u prvih devet mjeseci 2006. godine iznosili su 420,5 milijardi kuna, dok su ukupni rashodi bili 392,9 milijardi kuna, a ukupna zarada 27,6 milijardi kuna. Stupanj zaduženosti izračunava se kao omjer obveza i zarade, što daje rezultat 1,9, što je do pet prihvatljiva vrijednost.

Poduzeća, ponajprije mala i srednja, ne uspijevaju iskoristiti povećanu ponudu kapitala na tržištu. Velikim je tvrtkama lakše doći do kredita i kapitala s burze nego srednjim ili malim poduzećima. Dobra strana tako nesavršenog tržišta jest da je ono ograničavalo zaduživanje poduzeća u cijelosti. Situacija se, međutim, posljednjih godina mijenja: lani je dug poduzeća povećan za više od 2,2 milijarde eura.

Niska zaduženost ne znači da poduzećima ne treba kapitala. Uspje li Ina dobiti traženi kredit od milijardu dolara, bit će to najveće pojedinačno zaduživanje jedne hrvatske kompanije ili institucije. No, Inina godišnja rata otplate kredita pod najpovoljnijim uvjetima iznosit će oko 166 milijuna dolara, što je više od godišnje dobiti koja je 2006. iznosila 142 milijuna dolara. Prema omjerima zaduženosti koji se koriste u analizi poslovanja tvrtki, Ina bi podizanjem kredita od milijardu dolara ušla u zonu visoke zaduženosti.

Inin potencijalni kredit je ekstremni primjer trenda sve većeg zaduživanja domaćih tvrtki. Razvojem tržišta kapitala, kompanije su otkrile i nove načine zaduživanja osim tradicionalnih kredita, a popularnost cijele regije među institucionalnim investitorima omogućila je lakše izravno zaduživanje u inozemstvu. Unatoč primjerima poput Ininog, u prosjeku je hrvatsko gospodarstvo još daleko od nekakve dužničke krize. Faktor zaduženosti svih poduzeća u Hrvatskoj na temelju njihove zarade i obveza iznosi 1,9, što je znatno manje od 5, kolika je prema financijskim analitičarima gornja granica sigurne zaduženosti za kompaniju.

U budućnosti bi umjesto visine duga mnogo veći problem mogao biti upravo način trošenja tako prikupljenih sredstava. U razvijenim ekonomijama gotovo se podrazumijeva da se sredstva dobivena zaduživanjem ulažu u daljnji razvoj koji će u konačnici omogućiti više profitne stope. Prezaduženost kao apsolutna kategorija ne postoji, odnosno ne postoji razina zaduženosti koja bi bila neizdrživa za korisnika ako ovaj pazi da struktura ulaganja pozajmljenih sredstava po ročnosti i rentabilnosti odgovara strukturi pozajmljenih sredstava.

Dr. Željko Lovrinčević, viši znanstveni radnik na Ekonomskom institutu u Zagrebu smatra da je sve veće inozemno zaduživanje poduzeća rezultat loše strukture ponude kapitala na tržištu. Mala i srednja poduzeća povijesno imaju nizak bonitet kod banaka i skoro nikakav pristup tržištima kapitala. U Hrvatskoj mala i srednja poduzeća ostvaruju 40,5 posto ukupnih prihoda svih poduzeća, ali na njih otpada 43,7 posto svih investicija i 23 posto svih izvoznih prihoda.

Hrvatska narodna banka svjesna je još jednog problema: mala i srednja poduzeća uglavnom nemaju pristup inozemnim izvorima zaduživanja. Na sjednici savjeta HNB-a, održanoj u svibnju prošle godine, zaključak je bio da bi se rast ukupnoga vanjskoga duga mogao obuzdati i samo drastičnim zaoštravanjem mjera novčane politike, no to bi moglo imati vrlo nepoželjne učinke na gospodarski rast, posebice na mala i srednja poduzeća, koja nemaju niti mogućnost izravnog pristupa inozemnim kreditnim izvorima.

Posljedice toga bile bi neminovne i za platežnu sposobnost postojećih i potencijalnih korisnika bankovnih kredita. Ne mogućnost dolaska do povoljnog kapitala nije se odrazila na stope rasta prihoda koje su u sektoru malih i srednjih poduzeća nešto iznad 30 posto. Pitanje je međutim koliko će male tvrtke zadržati takav tempo. Državni programi poticanja i financiranja sektora malog i srednjeg poduzetništva, iako korisni, ne uspijevaju ozbiljnije načeti višegodišnji problem.