Lik i djelo

Novi čelnik Hrvatske pošte Jakov Krešić, koji je prošli tjedan izabran za predsjednika Uprave, sjeo je u vruću fotelu iz koje bi trebao donositi odluke o reorganizaciji cjelokupnoga poštanskog sustava. Mnogima iz Pošte, ali nekim članovima Nadzornog odbora, laknulo je što je tu funkciju preuzeo upravo on, jer ga smatraju financijskim stručnjakom i dobrim menadžerom, ali prije svega pozitivnom osobom koja isključivo svojim znanjem stječe simpatije suradnika.

Rođen je 1962. u Vinkovcima i nakon stjecanja diplomate na Ekonomskom fakultetu u Osijeku karijeru počinje u osječkoj jedinici zagrebačkoga giganta ‘Rade Končara’. Nastavlja s radom u tadašnjem Poljoprivredno-industrijskom kombinatu Vinkovcima, u kojemu obnaša dužnost rukovoditelja financijsko-računovodstvenih poslova. Po zvanju ekonomist, ali s posebnom sklonošću prema bankarstvu i financijama, prihvaća poziv Vinkovačke banke (poslije Cibala banke), u kojoj vodi sektore za poslovanje s građanstvom i gospodarstvom. U poratnom razdoblju, u iznimno složenim društvenim i gospodarskim uvjetima, prihvaća dužnost ravnatelja Opće bolnice Vinkovci. Nakon odlično odrađenog mandata pozivaju ga, kao dokazanog ekonomskog stručnjaka, u Hrvatsku poštu, u kojoj obnaša niz najodgovornijih rukovoditeljskih dužnosti. Karijeru u Pošti počeo je kao pomoćnik upravitelja Poštanskog središta Vukovar, potom slijedom promjena organizacije i ustroja postaje pomoćnik upravitelja Poštanske uprave Slavonije, a zatim i izvršni direktor Središta pošta Vukovar. S te je funkcije prošle godine ime novan članom Uprave Hrvatske pošte, a odlukom Nadzornog odbora HP-a njegov mandat predsjednika Uprave počinje s 1. ožujkom ove godine.

Obiteljski čovjek, otac četvero djece koji i sam potječe iz skromne višečlane obitelji, svaki slobodan trenutak provodi sa svojim najbližima, a ako mu ostane vremena, rekreativno se bavi košarkom i tenisom te uči strane jezike. Najvećim uspjehom u karijeri smatra vođenje Opće bolnice Vinkovci, gdje je stekao vrlo dobar ugled u vrlo teškim uvjetima. Suradnici ga smatraju odgovornim, marljivim i komunikativnim, a ističu da je katkad preblag i previše osjećajan, no te ‘nedostatke’ nadoknađuje iznimnom zahtjevnosti prema suradnicima, od kojih traži maksimalnu odgovornost i posvećenost obavljanju zadataka.

Njegovi dugogodišnji prijatelji dijele slično mišljenje: da je Krešić pozitivna ličnost s vrlo kompetentnim znanjem kojim postiže autoritet u bilo kojoj radnoj sredini. Osobito cijene njegovu odluku koja je svima u poratno vrijeme bila nezamisliva – umjesto da pobjegne iz Vinkovaca, prihvatio se dužnosti ravnatelja Opće bolnice, koju je posve obnovio. Dobrim poznavanjem gospodarskog i bankarskog svijeta postao je menadžer uvijek spreman na komunikaciju i racionalizaciju problema. Preuzevši prvu funkciju u vukovarskoj pošti, iako nije imao iskustva s poštanskim poslovanjem, Krešić je, prema riječima bivših suradnika, vrlo brzo uhvatio konce, detaljno proučavao svaki segment poslovanja i rado prihvaćao savjete bližih suradnika. Neki se nadaju da će se njegovim dolaskom na mjesto predsjednika Uprave kvalitetnije riješiti problem prostora Hrvatske poštanske banke, odnosno poslovnica i ureda potrebnih HPB-u.

Oni koji su pratili njegove poslovne odluke smatraju ga vrlo discipliniranim menadžerom koji ide do kraja i nijedan posao ne ostavlja polovičnim. Mnogi u HP-u nadaju se da je osoba koja će stati na kraju njihovim mukama i, prema mišljenju mnogih, neće dopustiti da ga se ugnjetava niti previše koči u odlukama, jer je prvi spreman dati ostavku bude li netko kočio razvojni napredak HP-a. No, s obzirom na diplomatske vještine koje ima i stručnost kojom može konkurirati, mnogi se nadaju da će ohladiti vruću fotelu u koju je nedavno sjeo. Njegovi suradnici tvrde da dobro razumije riječ ‘outsourcing’ i njegova načela te da je to jedino rješenje za HP i njegove zaposlene.

Iako je kao dosadašnji član Uprave sigurno stekao uvid na kojim se relacijama donose odluke u HP-u, trebat će mu zasigurno jedna njegova osobina – tolerancija, da posloži stvari na svoje mjesto. Njegovi bivši suradnici iz Središnje vukovarske pošte tvrde da je izvrsno znao procijeniti kako razvoj poslovne situacije, tako i suradnike. Izvlačio je potencijal iz zaposlenika a da pritom nije lupao šakom po stolu i autoritet kod partnera i zaposlenika stekao je, navodno, isključivo svojim znanjem i karizmom. Iako je njegovim suradnicima, kao i bivšim zaposlenicima bolnice u Vinkovcima koji su potpisivali peticiju za njegov povratak, žao što je otišao iz Vukovara, svi se slažu da je Krešić prerastao sredine u kojima je radio i da je Zagreb pravo mjesto za ispunjavanje njegovih ambicija.

U koju god sredinu dođe, dobro se snalazi i nosi s problemima i odakle god odlazi, ostavlja za sobom pozitivan trag. Iako sluša savjete svojih suradnika, njegova je riječ posljednja. Krešić navodno točno zna koje stvari može napraviti bolje od drugih, no bez posebnog hvalisanja i nametanja mišljenja. Teško se mogu izdvojiti njegove specifične poslovne odluke u središnjici jer mu je posao bio višemane šablonski i svaka se odluka donosila na razini Uprave. Svojim radom stekao je povjerenje nadređenih i zaposlenih jer je imao pozitivan odnos prema svakom pojedincu.

Krešić voli izazove, a trenutačna funkcija omogućava mu da se uhvati u koštar s vjerojatno najvećim izazovom u karijeri.