Poremećaji raspoloženja

Prema godišnjem izvješću Svjetske zdravstvene organizacije, depresija je najčešći uzrok invaliditeta u osoba između 15 i 44 godine. Predviđa se da će za osam godina 30 posto ljudi trpeti od nekog oblika depresivnog poremećaja, a 2020. ta će bolest biti drugi najčešći uzrok smrtnosti u svijetu.

Svake godine šest do sedam posto stanovnika razvijenih zemalja oboli od kliničke depresije – one koja zahtijeva liječničku intervenciju, a procjenjuje se da tijekom života 12 do 20 posto ljudi barem jednom iskusi depresivnu epizodu. U Hrvatskoj na godišnjoj razini oboli 250.000 ljudi, a tijekom života oboljet će 500 do 900 tisuća. Prema godišnjem izvješću Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), depresija je vodeći uzrok invaliditeta u osoba između 15 i 44 godine.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) predviđa da će za osam godina 30 posto ljudi trpeti od nekog oblika depresivnog poremećaja, a 2020. ta će bolest biti drugi najčešći uzrok smrtnosti u svijetu – što od samoubojstva, što od slabljenja imuniteta pod utjecajem depresije.

Rast stope oboljelih od depresije objašnjava se na različite načine. Jedno je tumačenje da ne raste postotak oboljelih, nego postotak dijagnosticiranih, zahvaćajući manjem broju društvenih predrasuda i većoj dostupnosti liječničke njege. Međutim, oni koji drže da stopa oboljelih objektivno raste, pripisuju širenje depresije odumiranju koncepta države blagostanja, jačanju konzumerizma, porastu kompetitivnosti na tržištu radne snage, sve izraženijem teroru ideala ljepote koji promiču modna industrija i masme.

Depresija i njoj srodna anksioznost svrstavaju se u poremećaje raspoloženja (afektivne poremećaje). Raspoloženje je moždana funkcija čija je svrha održavanje želje za životom, i to je razlog zbog kojega je depresija najčešći uzrok samoubojstava. Ako je raspoloženje narušeno, osobito ako je to stanje kronično, pojedinac gubi želju za životom i priželjkuje smrt ili pribjegava samoubojstvu. Približno 65 posto svih samoubojstava posljedica je neizliječene depresije, a 15 posto oboljelih od teške kliničke depresije okonča život vlastitom rukom.

Činjenica da je depresija najčešći uzrok samoubojstava upozorava na njezinu ozbiljnost. U Hrvatskoj se godišnje ubije oko 1.000 ljudi, ali to je tek vrh ledene sante. Na svaki izvršeni suicid dolazi osam pokušanih, a onih koji samo razmišljaju o suicidu deset je puta više. Dakle, mnogo ljudi priželjkuje smrt, a većinom je tomu uzrok depresija.

Bolest koja oboljelima izaziva veliku patnju neizbježno utječe i na gospodarstvo. Klinička depresija uvelike narušava funkcioniranje, produktivnost i kvalitetu života pojedinaca, a povezana je s povišenim rizikom od samoubojstava, krvozbiljnih bolesti i karcinoma. Istraživanje WHO-a pod nazivom ‘Ukupan teret bolesti’ pokazuje da su psihijatrijske bolesti druga najskuplja grupa bolesti u zemljama tržišnog gospodarstva, nakon bolesti krvozbiljnog sustava.

Od psihijatrijskih bolesti uvjerljivo najveći dio troška otpada na depresiju i anksioznost, koje se često javljaju zajedno. Novija istraživanja pokazuju da depresivci u 61 posto slučajeva boluju i od anksioznosti. U Sjedinjenim Državama cijena depresije procjenjuje se na 43,7 do 52,9 milijardi dolara u 1990., dok je 2000. narasla na 83,1 milijardu dolara, što uključuje cijenu liječenja, smrtnosti i gubitka produktivnosti na radnome mjestu.

U 28 europskih zemalja s ukućnim stanovništvom od 466 milijuna najmanje ih je 21 milijun bolovalo od kliničke depresije tijekom 2004., što je dovelo do troška od 118 milijardi eura te godine. Neposredni troškovi iznosili su 42 milijarde eura (22 milijarde na ambulantnu njegu, 9 milijardi na trošak lijekova i 10 milijardi na bolničko liječenje). Posredni troškovi, koji obuhvaćaju cijenu snižene produktivnosti i povećane smrtnosti, bilo od suicida ili od drugih bolesti kojima su depresivci podložniji, dosegnuli su 76 milijardi eura.

Cijena depresije ‘nosi’ jedan postotak bruto domaćeg proizvoda razmatranih europskih zemalja.

Iako većinu njenih simptoma doživljavamo na psihičkom planu, depresija je tjelesna, biološka bolest koja se odvija u moždanim stanicama i kemijskim tvarima uz pomoć kojih mozak funkcioniira. Razlog zbog kojeg je depresija ‘tajanstvenija’ od drugih bolesti jest upravo organ koji je njeome zahvaćen: mozak, najmanje poznat od svih organa. Mozak je složen elektrokemijski sustav koji regulira sve tjelesne, intelektualne i emocionalne funkcije, a depresija nastaje kada dođe do poremećaja u dijelovima koji reguliraju raspoloženje i osjećaj duševnog blagostanja.

Depresija nije samo posljedica kemijske neravnoteže – sniženih ili povišenih razina moždanih hormona – nego i poremećene električne funkcije mozga, odumiranja neurona ili slabljenja živčanih veza između neurona u centru za raspoloženje. Moguće je da su u nekim slučajevima uzroci čak i u nepravilnoj anatomiji mozga. Sagledana na taj način, depresija nije ništa manje tjelesna bolest nego što je to, primjerice, dijabetes, astma, hipertenzija ili Alzheimera bolest.

Najdjelotvornije su metode liječenja depresije one koje djeluju direktno biološki. Prva linija obrane protiv depresije su psihofarmaci – lijekovi s učinkom na živčani sustav, koje je potrebno uzimati i dugo nakon prestanka tegoba, ali koji se i vrlo dobro podnose. Nekim pacijentima potrebna je kombinacija dvaju ili više antidepresiva ili kratkotrajno dodavanje sredstava za smirenje. Psihoterapijske tehnike djelotvorne su kod blaže do umjerene depresije, a korisna su nadopuna lijekovima kod svih psihijatrijskih poremećaja.