Najveći problem hrvatskih medija, koji će se posebno ogledati u budućnosti, vidim u slaboj kvaliteti novinara i urednika. Eksplozija pokretanja novih medija, od printa, radija, televizije do interneta, pokazuje da nedostaje zadovoljavajući novinarski kadar koji bi mogao te medije puniti kvalitetnim sadržajem. Također, ne postoji unutar menadžmenta kvalitetnih ljudi koji razumiju specifičnosti medija i njihova poslovanja. Dakle, bez strukturnih rješenja u obrazovanju mladih ljudi za rad u medijima Hrvatska će više stagnirati u kvaliteti proizvoda, u čemu je osamdesetih i devedesetih prednjačila na području bivše Jugoslavije.
Razlog zašto nema konkurencije povezan je s prvim pitanjem. Nema dovoljno kvalitetnih ljudi koji imaju dulji radni staž, koji bi takve medije mogli kreirati i voditi. Ne vidim tko bi pored dva vodeća politička tjednika, Nacionala i Globusa, mogao pokrenuti novi tjednik koji bi mogao konkurirati postojećima. Za pravljanje takvog tjednika trebaju ljudi koji imaju veliko radno iskustvo, duboke i razvijene veze i kontakte u svim sferama društva, što je presudno i za stjecanje statusa novina kojima se vjeruje. I najveća financijska ulaganja nikome ne bi mogla garantirati da bi novi tjednik postigao bilo kakav uspjeh i opstao na tržištu.
