Pekmezi, džemovi, paštete, viški hib, arancini, ušećereni bademi i sve što se na tržište plasira s oznakom ‘domaći’ dobro se prodaje. Cijena nije u pitanju, problem su samo premale količine.
Ako imate dobar program i kvalitetu, ne možete propasti – tvrdi Đurdica Antolić, vlasnica tvrtke Minjo za proizvodnju delikatesa. Tržište je gladno takvih proizvoda i za njih svakako u Hrvatskoj ima mjesta – dodaje optimistična gospođa Antolić.
Đurdica Antolić je u proizvodnju delikatesnih proizvoda krenula bez ikakvih kredita, a od prošle godine ima i svoju prodavaonicu u novozagrebačkom naselju Utrinama koji dobro posluje, iako u njemu prodaje isključivo svoje proizvode. Tvrtka Minjon u početku se bavila samo proizvodnjom slatkih delikatesa (paprenjaka, keksa, bombona od marcipana i kuglica od smokava), a onda je njezina vlasnica zaključila da u hrvatskim specijaliziranim dućanima nema dovoljno ‘slanog programa’ pa je krenula u proizvodnju slanih keksa s maslinama i paškim sirom te klipića s makom i sezamom. Iako se sve radi ručno, Minjon stalno povećava proizvodnju. U posljednjih nekoliko godina mnogi su se mali proizvođači izvornih delikatesnih proizvoda odlučili okušati na tržištu. Uspoređno s njima razvile su se i specijalizirane prodavaonice delikatesnih proizvoda, pa proizvođači nisu osuđeni samo na plasman u velikim nespecijaliziranim maloprodajnim lancima.
Najveći problem s kojim se mali proizvođači susreću jest nesigurnost naplate.
- Što su trgovine razvijanije, to više kasne s plaćanjem – govori Anka Prpić, vlasnica tvrtke Bunika, koja od 2003. proizvodi prirodne pekmeze prema staroj recepturi od samoniklog bilja s Velebita i plasira ih na hrvatsko tržište. Prpić je povratnica je iz Švicarske, u kojoj je obavljala uredski posao. S brendom Džemovi tete Anke postigla je velik uspjeh na tržištu kao i na brojnim prehrambenim sajmovima na kojima je sudjelovala, osobito s pekmezima od drenka i bazge.
Zvjezdana Bosanac je u kratko vrijeme razvila prepoznatljiv brend Bakina kuća koje izrađuje jedina u Hrvatskoj. Od pekmeza se može dobro živjeti – ističe gospoda Prpić, koja bi u 2007. godini trebala proizvesti 20.000 tegli pekmeza, a do 2010. planira ih proizvoditi i do 40.000 na godinu.
Na proizvodnju domaćih pekmeza Burin odlučila se 2006. godine i Katija Matulić, inače diplomirana ekonomistica iz Postira na Braču. Kuha pekmeze od agruma u relativno malim količinama – proizvela je 4.000 teglica pekmeza od naranči, mandarina, limuna i višanja.
-
Zapravo me najviše zanimalo koliko se ljudima sviđaju, htjela sam da ih svi kušaju, da mi kažu što misle – priča gospođa Matulić. Odlučila se na prodaju pekmeza jer je imala vlastite mandarine, koje se relativno loše otiskuju. Male količine domaćeg pekmeza koje proizvodi financijski joj se još ne isplate, ali kad bi povećala proizvodnju, od toga bi mogla živjeti. Nedavno je pekmeze Burin plasirala i u Njemačku i sada čeka kako će ondje proći na tržištu.
