U samo tri godine ukupna vrijednost projekata u svijetu prema modelu JPP-a porasla je 570 posto, a predviđa se da će tijekom idućeg desetljeća ta vrijednost porasti još 550 posto, i to na 259 milijardi dolara.
Iako je model osmišljen za prometnu infrastrukturu, javno-privatno partnerstvo danas se primjenjuje u energetici, zdravstvu, vodoopskrbi, obrazovanju, državnoj sigurnosti i javnoj upravi, a u Europskoj uniji 25 posto ukupnih investicija vezano je uz javno-privatna partnerstva.
JPP-om se smatra svako ulaganje privatnog novca u stvaranje javnog dobra ili pružanje javne usluge, a riječ je o partnerstvu kojemu nije svrha komercijalna djelatnost. Najčešće se JPP opisuje s četiri osnovne značajke, odnosno kao oblik suradnje javnoga i privatnog sektora koji podrazumijeva dugoročan partnerski odnos, određeni način financiranja projekta (u kojem sudjeluje i privatni partner), važnu ulogu gospodarskog operatora na projektu u njegovim raznim fazama (projektiranje, provedba, korištenje, financiranje), dok javni partner u pravilu vodi računa o javnom interesu, kvaliteti usluga i njihovoj cjenovnoj politici te rasprodaji rizika između javnoga i privatnog partnera.
Karakteristike JPP-a su smanjenje ukupnih troškova projekta, potreba za privatnim financiranjem u uvjetima proračunskih ograničenja, koristi od korištenja know-howa, poboljšanje kvalitete usluge te brža realizacija potrebne infrastrukture. S druge strane, obilježava ga i relativno dugotrajna kooperacija javnoga i privatnog partnera u kojemu privatni partner financira, projektira, gradi te upravlja i održava objekt ili pruža usluge, a javni partner štiti javni interes i definira ciljeve.
Za JPP vrijede zakoni koji se primjenjuju i kad je riječ o klasičnom investiranju, odnosno Zakon o javnoj nabavi, Zakon o građenju itd. Uz to, Vlada Republike Hrvatske usvojila je Smjernice za primjenu ugovornih oblika JPP-a u srpnju 2006. koje imaju karakter preporuka, ali ne i zakonske obveze. Uz Smjernice, Vlada je, na prijedlog Ministarstva financija, u veljači donijela i Uredbu o davanju prethodne suglasnosti za sklapanje ugovora o JPP-u prema PFI modelu (model privatne financijske inicijative). S obzirom na to da javni partner prema PFI modelu preuzima dugoročnu obvezu plaćanja naknade za korištenje objekta na teret proračunskih sredstava, spomenutom uredbom propisuje se da prije preuzimanja takve obveze dobije suglasnost Ministarstva financija, ili drugoga nadležnoga središnjeg tijela državne uprave. Jedan od dokumenata na osnovi kojih se izdaje takva suglasnost jest i pozitivno mišljenje Agencije za promicanje izvoza i ulaganja, odnosno Sektora za JPP.
Financijska konstrukcija JPP projekata složena je i često uključuje mnogo sudionika. Privatni partner rijetko sudjeluje s više od 20 posto u financiranju projekta. Razlika se u pravilu osigurava bankarskim kreditima, ulozima fondova i sličnima, ali prema načelu projektnog financiranja, dakle na osnovi ocjene kvalitete i isplativosti samog projekta. Iako je u financijskim aranžmanima JPP modela udjel kredita i do 80 posto, razlika u odnosu na klasične modele financiranja investicijskih projekata iz proračuna jest u tome da važnu ulogu u preuzimanju rizika povrata takvih kredita ima privatni partner. S druge strane, osnovni preduvjet uspjeha investicijskih projekata prema JPP modelu je šira vizija razvoja. Naime, pošto je riječ o dugoročnim odnosima i projektima, u njihovu planiranju mora biti predvidljiv, ili barem naznačen, i smjer razvoja za trajanja samog projekta, kako bi se kvalitetno mogli predvidjeti mogući izazovi, ali i mogućnosti za uspješnu provedbu takvoga dugoročnog projekta.
