Kaotična slika o medijima

Tko uopće želi vjerovati aktualnim poražavajućim statističkim podacima, primjerice o neobrazovanosti Hrvata ili, pak, o uporabi interneta?

Posve je razumljivo da će se tiskovni i elektronički mediji jednog dana integrirati u novi kompleksni sinergijski sustav javnog komuniciranja, a internet će u tome odigrati ključnu ulogu. Teoretičari medija predviđaju da od toga prestrukturiranja medija u jedinstven komunikacijski sustav nijedan medij neće izgubiti, a dobit će mnogo. Novinari će postati moderatori i regulatori telekomunikacijskog postupka, a korisnici medija aktivni komunikatori. I kod nas se sve češće mogu čuti tvrdnje (zapravo na nečije želje i za nečije interese) da će se rapidno smanjivati broj tiskovnih izdanja i nakladnika, da svijetlu budućnost imaju jedino besplatne i internetske tiskovine, da će se radiopostaje slušati uglavnom uz pomoć interneta i da moraju imati svoje interaktivne internetske portale, a da televizija, osim toga, mora konačno omogućiti gledateljima biranje programskih sadržaja prema vlastitu izboru. Pritom se očito zaboravlja da će internet, kada doista postane dominantno medijsko i marketinško tržište, biti zagušen bogatstvom ponude i da će tek tada biti vrlo teško naći put do korisnika s obzirom na konkurenciju neslučenih razmjera (veleplakati, odnosno vanjsko oglašavanje, za sada su pošteđeni crnih dana, a čini se da su ih čak i teoretičari medija jednostavno zaboravili ili samo zaobišli u svojim razmatranjima!).

Iako vrlo vjerojatno da u sljedećih nekoliko desetljeća više neće.

Svakodnevni su se korisnici interneta (23,6 posto) tijekom 2006. njime služili u prosjeku 86 minuta na dan, a 2004. dvostruko kraće. Internet Hrvatima najčešće služi za slanje i primanje elektroničke pošte (47,6 posto), traženje raznih podataka (33,2 posto), a tek onda za zabavu (19,2 posto).

Redovita mjesečna ispitivanja slušanosti radija, čitanosti tiskovina, gledanosti televizije, učestalosti i načina uporabe interneta koja provodi tvrtka Media Metar pružaju brojne dragocjene podatke medijima, oglašivačima i oglašivačkim agencijama. No ona ponajprije otkrivaju što klijente istraživačkih agencija najviše zanima, a to je popularnost pojedinih medija i njihovih sadržaja, odnosno najčešće parametre njihove ‘potrošnje’, sociodemografske i psihografske osobine profila korisnika medija. O navikama praćenja medija, pak, o specifičnom odnosu prema svakom pojedinom mediju, povjerenju u medije i percepciji njihove uloge i budućnosti – ta nam ispitivanja ne nude odgovore. To, uostalom, i nije njihova svrha. Specijalizirana kvantitativna i kvalitativna istraživanja s ciljem utvrđivanja općih stavova populacije o medijima, odnosno analiza sadržaja i poruka koje šalju mediji, mogu nam pomoći u spoznavanju društvene uloge i utjecaja medija na našu široku javnost u trenutku društvenog preobražaja. Jedno takvo istraživanje, nazvano ‘Medijske navike Hrvata’, proveo je tijekom studenog i prosinca neovisni istraživački centar Media Metar na reprezentativnom uzorku od 12.535 ispitanika uz pomoć metode telefonskih intervjuja.

Jedan je od zanimljivijih rezultata da Hrvati vjeruju medijima znatno više nego znanstvenicima odnosno predstavnicima vlasti i političkog života zemlje.