Najčešće mjesto uporabe interneta

Prema GfK-ovu istraživanju, potkraj prošle godine polovica je kućanstava u Hrvatskoj imala osobno računalo, od kojih je 80 posto bilo priključeno na internet.

Potkraj 2006. nešto je manje od 50 posto stanovništva (dob 15+) u Hrvatskoj imalo osigurani pristup internetu, ali tek su njih oko 36 posto doista korisnici – najmanje jedanput na mjesec koristili su se tom mogućnošću.

U uporabi interneta prednjače stanovnici Istre s Primorjem (52 posto), Zagreba s okolicom (49 posto) i Dalmacije (47 posto); korisnici su gotovo podjednako muškog i ženskog spola.

Naravno, najviše je mladih između 15 i 24 godine (73 posto), zatim od 26 do 34 godine (62 posto).

Uspoređno s visinom osobnih prihoda i stupnjem obrazovanja povećava se i uporaba interneta (70-ak posto visokoobrazovanih i s visokim prihodima kućanstva ujedno su korisnici).

Prema svakodnevnoj uporabi interneta prednjače: Zagreb s okolicom (54 posto), stanovnici gradova s više od 100.000 stanovnika (56 posto), muškarci (47 posto), dobna skupina od 25 do 34 godine (44 posto), visokoobrazovani (53 posto).

Internetom se nekoliko puta na tjedan češće koriste stanovnici manjih naselja, žene i najmlađa skupina, mladi od 15 do 24 godine.

Među internetskim aktivnostima posebno se ističe elektronička pošta, koju upotrebljava 75 posto korisnika. U tome prednjači Zagreb s okolicom, muškarci, dobna skupina od 25 do 34 godine te visoko obrazovani.

Potkraj prošle godine ukupno je 50-ak posto hrvatskih kućanstava imalo osobno računalo, ali tek ih je 80-ak posto i priključeno na internet. Tu je već potencijal koji pruža nove mogućnosti širenja. Sljedeći su važan element cijene za uporabu interneta, koje bi trebale biti povoljnije. I, konačno, nedostaje poticaj šire društvene zajednice da se odrasle građane masovnije uključi u svladavanje potrebnih znanja u tom području.

Rezultati osobne ankete na reprezentativnom uzorku (N = 1.000) osoba starijih od 15 godina (studeni 2006.) pokazuju da se internet najčešće koristi kod kuće (68 posto) i na poslu (23 posto).

Puls, najveća hrvatska agencija za istraživanje tržišta i medija, pokrenula je u suradnji s tvrtkom Europlakat, liderom na području vanjskog oglašavanja, istraživački projekt OMEX (Outdoor Media Exposure) o izloženosti građana tom obliku oglašavanja. Cilj projekta je osigurati za vanjsko oglašavanje jednake mogućnosti analize kao i za oglašavanje u ostalim medijima.

To je prvi projekt takve vrste kod nas koji na tržište vanjskog oglašavanja uvodi analitičke mogućnosti jednake ostalim medijima, u prvom redu TV-u i tiskovina, za koje već postoje razvijeni alati za planiranje i analizu oglašavanja.

OMEX će omogućiti oglašivačima pouzdane podatke o učinkovitosti vanjskog oglašavanja te na taj način osigurati daljnji razvoj tog medija. Projekt se razvija na temelju iskustava s razvijenih tržišta, na kojima već postoje slični alati. Analiza primijećenosti vanjskog oglašavanja bazira se na podacima o kretanju stanovništva, koji u kombinaciji s podacima o medijskom planu (pozicijama plakatnih površina) daju teoretsku izloženost vanjskom oglašavanju.

Ti se podaci povezuju sa sofisticiranim sustavom izračunavanja vjerojatnosti primijećenosti površine razvijenim uz pomoć vodećih stranih konzultanata na temelju iskustava iz razvijenih europskih zemalja. OMEX-ovi podaci će tijekom 2007. godine biti dostupni u Hrvatskoj i Sloveniji.

Moglo biti po njihovu ukusu. Za promociju blockbustera najčešće se upotrebljavaju službene web stranice filmskih studija, dok neovisna publika preferira uporabu blogova ili foruma. Bitna razlika, rekli bi mnogi, između tih dviju kategorija filmske umjetnosti jest u tome što blockbusteri raspolažu s golemim proračunima kako za proizvodnju, tako i za oglašavanje.

Tisuće dolara za sekundu televizijske reklame izdvaja većina velikih filmskih studija, a većina tih spotova temelji se na dobrim kritikama i interesantnim scenama iz filma, odnosno na sadržaju koji održava pozornost publike.

Uobičajena je praksa da se s emitiranjem promidžbenih spotova kreće četvrtkom, kad gledatelji planiraju gdje će provesti vikend. Osim televizije, lokalne su novine uvijek bile glavna meta filmskog oglašavanja. Važan dio kampanje u tiskovinama su i posebna izdanja posvećena filmu koja pišu novinski kritičari.

Studiji tako prate ocjene kritičara i eminentne kritike citiraju u svojim kampanjama. Upravo zbog nedovoljno novca neovisni su filmovi poznati po divljem oglašavanju. Njihovi marketingaši obično se koriste ilegalnim metoda plakatiranja na za to nepredviđenim i neplaćenim mjestima.

Plakati za neovisne filmove gotovo su redovito grafički i tekstualno mnogo hrabriji od studijskih plakata, nastoje biti drugačiji i neobičnim detaljima privući pozornost. Koliko su u posljednje vrijeme neovisni filmovi dobili na cijeni, svjedoči sve veći broj neovisnih kinolanaca, ujedno mjesta za dodatnu promociju uradaka ‘slobodnih’ redatelja.

Veliki igrači na filmskom tržištu zbog velikih ulaganja igraju na sigurno. Tijekom produkcije i montaže filma žele dobiti povratnu informaciju od ciljane publike, što se postiže testnim projekcijama na kojima se prikazuje nedovršena verzija filma. Nakon gledanja, publika ispunjava poduži upitnik o filmu ne bi li upozorila na eventualne propuste.

U posljednje vrijeme prikazuju se i skrivene premijere koje mogu poboljšati promociju filma, ali pritom se prikazuju samo filmovi za koje su studiji sigurni da će publika na njih dobro reagirati.

Najveći su naglasak svake kampanje foršpani u kinodvoranama. Namijenjeni su poticanju apetita publike bez odavanja tajnih ključnih elemenata priče, i to tako što gledatelje navode da film pogledaju a da im pritom ne otkriju previše o njemu.

Obično se rabe dva foršpana: najavni, koji se prikazuje šest mjeseci prije početka prikazivanja filma, te drugi, s kojim se kreće osam do 10 tjedana prije dolaska u kinodvorane, s mnogo više podataka i priče o filmu.

Marketing filma može biti ključ uspjeha. Marketinški je izazov navesti publiku da poželi pogledati film, i to tako da se stvori primjerena atmosfera ili da se usmenom predajom natjera gledatelje u kina. Šest najvećih holivudskih studija na marketing potroši do 40 milijuna dolara po naslovu, a nepisano je pravilo da istu najavu za film gledatelji moraju vidjeti najmanje šest puta prije nego što ih se privuče u kinodvoranu.

No, neovisni filmovi koji nemaju ni blizu toliko novca okreću se inovativnim načinima privlačenja publike. U svakom slučaju proizvod koji je stvoren i plasiran kao filmska zabava povlači za sobom niz zabavnih segmenta među kojima su, prije svega, mediji.

Ipak, uza sva predviđanja i formule, gotovo je nemoguće predvidjeti uspjeha filma. Još nije pronađen stroj u koji bi se samo ubacili parametri i koji bi nakon toga proizveo film koji će uspjeti kod publike ili kritičara. Prošlost, sadašnjost i budućnost industrije ovisi o piscima, redateljima, glumcima i svim profesionalcima iza scene.