Home / Biznis i politika / Olympus E-410

Olympus E-410

Vlada Republike Hrvatske usvojila je Smjernice za primjenu ugovornih oblika JPP-a u srpnju 2006. koje imaju karakter preporuka, ali ne i zakonske obveze. Uz Smjernice, Vlada je, na prijedlog Ministarstva financija, u veljači donijela i Uredbu o davanju prethodne suglasnosti za sklapanje ugovora o JPP-u prema PFI modelu (model privatne financijske inicijative). S obzirom na to da javni partner prema PFI modelu preuzima dugoročnu obvezu plaćanja naknade za korištenje objekta na teret proračunskih sredstava, spomenutom uredbom propisuje se da prije preuzimanja takve obveze dobije suglasnost Ministarstva financija, ili drugoga nadležnoga središnjeg tijela državne uprave. Jedan od dokumenata na osnovi kojih se izdaje takva suglasnost jest i pozitivno mišljenje Agencije za promicanje izvoza i ulaganja, odnosno Sektora za JPP.

Financijska konstrukcija JPP projekata složena je i često uključuje mnogo sudionika. Privatni partner rijetko sudjeluje s više od 20 posto u financiranju projekta. Razlika se u pravilu osigurava bankarskim kreditima, ulozima fondova i sličnima, ali prema načelu projektnog financiranja, dakle na osnovi ocjene kvalitete i isplativosti samog projekta. Iako je u financijskim aranžmanima JPP modela udjel kredita i do 80 posto, razlika u odnosu na klasične modele financiranja investicijskih projekata iz proračuna jest u tome da važnu ulogu u preuzimanju rizika povrata takvih kredita ima privatni partner. S druge strane, osnovni preduvjet uspjeha investicijskih projekata prema JPP modelu je šira vizija razvoja. Naime, pošto je riječ o dugoročnim odnosima i projektima, u njihovu planiranju mora biti predvidljiv, ili barem naznačen, i smjer razvoja za trajanja samog projekta, kako bi se kvalitetno mogli predvidjeti mogući izazovi, ali i mogućnosti za uspješnu provedbu takvoga dugoročnog projekta.

Primjena JPP modela intenzivira investicijske aktivnosti, a time i mogućnost kvalitetnog ulaganja institucionalnih investitora, dakle fondova pa valja očekivati rast njihovih dionica, odnosno pozitivni utjecaj JPP-a na razvoj tržišta kapitala. S druge strane, riječ je o projektom financiranju koje se zasniva na procjeni rizika naplate iz prihoda samog projekta. Interes da se taj rizik distribuiru može potaknuti razvoju inovativnih načina securitizacije, ali i veću zastupljenost klasičnih oblika securitizacije (bankarske garancije, hipoteke i slično), jer se projektno financiranje naprosto zasniva na drugim pretpostavkama povrata uloženih sredstava.

S obzirom na kompleksnost, JPP projekti su u pravilu isplativi samo ako je riječ o relativno velikim projektima, ili o gradnji više manjih objekata u sklopu jednoga većeg projekta. U hrvatskim uvjetima to znači da će najvjerojatnije samo nacionalni projekti, te projekti koje će ponuditi najveći gradovi, ili udruženi manji gradovi i jedinice područne i lokalne uprave i samouprave svojom vrijednošću moći opravdati kompleksnost i troškove pripreme i provedbe takvih projekata. S druge strane, kad je riječ o privatnim ponuđačima, njihov interes je neupitno velik, upravo zbog činjenice da su to u pravilu relativno veliki projekti na dugi rok.

Kad je riječ o objektima od obostranog interesa, to su svakako škole, bolnice, zatvori, sportske objekte, aerodromi, cestovna i željeznička mreža te projekti vezani uz vodoopskrbu i ekologiju.

U Hrvatskoj tradicija primjene JPP modela nije duga. Ipak, uspješan primjer su ceste u vezi s koncesijskim modelom i škole kad se radi o PFI modelu. Kad je riječ o sredstvima, u obzir se uzima ukupni iznos planiranih proračunskih sredstava, koji za gradove, općine, županije i središnju državu iznosi ukupno 14,7 milijardi kuna u 2007., potencijal koji se otvara za ulaganje javnog sektora iznosi 5,1 milijardu kuna, odnosno 35 posto tog iznosa. Tome se pridodaje i potencijal ulaganja privatnog sektora u projekte prema JPP modelu, koji je u pravilu nekoliko puta veći od uloženoga javnog kapitala iz čega proizlazi da je riječ o investicijskom potencijalu koji može značajno potaknuti i sveukupnu gospodarsku aktivnost.

Modaliteti javno-privatnog partnerstva uključuju različite pristupe kao što su Design-Build (DB), Operation&Maintenance Contract (O&M), Design-Build-Finance-Operate (DBFO), Build-Own-Operate-Transfer (BOOT), Build-Own-Operate (BOO), Buy-Build-Operate (BBO) i Operation Licence. Svaki od ovih modela ima svoje specifičnosti i koristi se u različitim kontekstima, ovisno o potrebama i ciljevima projekata.

Prednosti u stvaranju javno-privatnih partnerstava uključuju bržu gradnju infrastrukture, bržu provedbu, manje ukupne troškove, bolju alokaciju rizika, kvalitetniju uslugu, stvaranje dodatnih prihoda i učinkovitije upravljanje. S druge strane, nedostaci JPP-a uključuju obostrano nepovjerenje i nedostatak razumijevanja interesa i potreba druge strane, nepostojanje informacija na lokalnoj razini te iskustva, kao i postojeće zakonske, političke i institucionalne prepreke za uspostavljanje učinkovitih odnosa.