Ženio se triput, ali u poslu bio je vjeran samo jednoj tvrtki – General Electricu. Za razliku od Gatesa, koji je svoj imperij sagradio na novom i neosvojenom području, Welch je učinio čudo na teritoriju na kojemu se vjerovalo da su davno prije njega drugi učinili sve. I teorija i praksa smatraju ga ‘čarobnjakom zarade’, vrijednost GE-a s 14 milijardi, kada mu je došao na čelo, podigao je na 410 milijardi USD.
Trijšna vrijednost naše korporacije povećala se nekoliko stotina milijardi dolara u vrijeme dok ju je vodio gospodin Welch i doista ne shvaćam kako netko danas uopće može govoriti o tome da smo ga ikad mogli preplatiti – rekao je Gary Sheffer, glasnogovornik General Electrica, nakon što je u rujnu 2002. Jane Welch, uvrijeđena Welchova ostavljena supruga (druga u nizu od tri), u vrijeme trajanja brakorazvodne parnice, objelodanila putem CNN-a financijsku konstrukciju dotadašnjega četverogodišnjeg života obitelji.
Danas već čuveni ‘divorce papers’, putem kojih je ostavljena Jane Welch izborila ‘otpremnu’ od 180 milijuna dolara, pokazali su javnosti da je Welch za svoje upravljačke zasluge bio nagrađen manhattanskom rezidencijom za koju je korporacija plaćala 80 tisuća dolara na mjesec, da je imao rezervirane lože za sve značajnije sportske događaje u New Yorku, kao i ložu za praćenje teniskog turnira u Wimbeldonu, te da su mu bili pokriveni svi troškovi koje je ikad napravio hraneći se po restoranima. Jednako tako, na raspolaganju mu je bio i korporacijski Boeing 737. Kao medijski šećer na kraju eksplodirala je potpisana GE-ova obveza da sve te troškove, uza savjetničku naknadu od 86.000 dolara na godinu, Welch podmiruje i nakon njegova odlaska u mirovinu 2001. godine, dakle, do kraja života.
Welch je Jane Beasley upoznao za vrijeme jednog od svojih poslovnih pothvata, dok je ona bila pravna stručnjakinja za spajanja i akvizicije u jednoj odvjetničkoj tvrtki. Razveli su se kad je ona sazvala da se Jack već dulje vidi sa Suzy Wetlaufer, u to vrijeme urednicom čuvene poslovne biblije Harvard Business Reviewa. Za razliku od prve supruge Carol, s kojom je, kao što svakome ističe, i danas u odličnim prijateljskim odnosima (u braku su proveli 28 godina i imaju četvero zajedničke djece), Jane je danas za njega poput svih drugih, rijetkih, poslovnih promašaja – isplaćena i zaboravljena.
Kompanija je i nakon njegova odlaska čvrsto branila svojeg bivšeg šefa od optužbi za gramzivost i rasipništvo. – I kad se zbroji sve što je bivša gospoda Welch nabrojala, to je daleko manje od jednogodišnjeg Welchova doprinosa korporaciji – lakonski je putem medija uputio poruku Scheffer. Rasprava je bila završena.
Gledajući iz današnje perspektive, prema kojoj svijetom vladaju korporacijski manijaci, dolarski milijarderi poput Billa Gatesa (56 milijardi USD) ili Warrena Buffeta (46 milijardi USD), Welch se sa svojih 720 milijuna osobne imovine, koliko mu pripisuju biografi, može doista smatrati perolakom kategorijom. Premjestimo li, međutim, priču od osobne na korporacijsku razinu, činjenica je da je General Electric za vrijeme ‘strašnog Jacka’, kako ga je svojedobno, na njegovo negodovanje, okršio magazin Fortune, podigao svoju vrijednost s 14 milijardi na 410 milijardi dolara, i Gates i Buffet ostaju daleko iza njega.
Jack Welch rođen je 19. studenoga 1935. godine u Peabodyju u Američkoj Saveznoj Državi Massachusetts. Obitelj je bila sve prije nego bogata – otac je radio kao konduktor na željeznici, majka je bila kućanica (ali neki biografi tvrde da mu je baš ona, za razliku od posve neambicioznog oca, utvrdila u glavu da pošto-poto mora uspjeti). Nije studirao ni na Harvardu niti na Yaleu, jer za to obitelj jednostavno nije imala novca. Diplomu kemijskog inženjera stekao je na manje razvikanom, ali solidnom, massachusettskom sveučilištu Amherst. Doktorirao je na Sveučilištu Illinois, nakon čega se zaposlio kao mlađi inženjer u General Electricu, uz godišnju plaću od 10.500 dolara. Kad su mu, nakon godinu dana rada, odlučili dodijeliti povišicu od 1.000 dolara, odlučio je otići. Pri povijeda se da ga je u tome spriječio izvjesni Reuben Gutoff, jedan od najniže rangiranih GE-ovih šefova, obećavši mu najveću moguću profesionalnu i financijsku podršku.
Osim godina poslije postao je generalni direktor GE Plasticsa, četiri godine nakon toga imenovan je potpredsjednikom GE-a. Pet godina kasnije postao je ‘stariji’ potpredsjednik, a za četiri godine, 1981. godine, bio je na čelu korporacije zamijenivši, nakon desetogodišnje vladavine, odlazećeg Reginalda Jonesa, čovjeka koji je sam odigrao jednu od ključnih uloga u povijesti biznisa postavivši makar donekle na zdrave noge odnose između korporacija i države. Biografije, međutim, tvrde da Welch nije bio nimalo impresioniran Jonesovim načinom upravljanja. Vrlo je brzo iz Uprave kompanije najurio sve Jonesove štićenike i okružio se ljudima u koje je osobno vjerovao. Danas, nakon svima poznatih brojki, više nema smisla isticati koliko je bio u pravu.
Pri reformiranju korporacije nije se osvrtao na tzv. ‘socijalne slučajeve’. Zatvarao je neprofitabilne pogone, otpustio enorman broj činovnika po uredima koji su, prema njegovu mišljenju, samo opterećivali kompaniju, doslovce rasturio staru hijerarhijsku piramidu od devet čvrsto odijeljenih krugova… Iako tvrd i neumoljiv kad je o poslovnim odlukama bila riječ, u korporaciju je svakim danom uvodio sve više neformalnosti. Užasno su ga, govorio je, nervirale birokratske procedure komuniciranja. U to je vrijeme stekao i nadimak Neutron Jack, ni više ni manje nego prema neutronskoj bombi, jer je, baš poput toga tada novog oružja, ‘eliminirao zaposlene ostavljajući zgrade i postrojenja netaknutima’.
Jack Welch je prema imenu neutronske bombe. Baš poput tog oružja eliminirao je zaposlene ostavljajući zgrade i postrojenja netaknutima. Od 1980. do 1985. srezoa je broj zaposlenih s 411 na 299 tisuća. Sve se to događalo u vrijeme kad su američki sindikati još vladali tamšnjim tržištem rada.
