Prodan rudarsko-topioničarski bazen Bor

Jedan od ponuđača za kupnju Bora Zoran Drakulić, vlasnik tvrtke East Point, i britanski investicijski fond ORN tvrde da je njihova ponuda bila bolja od rumunjskoga Kuproma.

Od početka je bilo jasno da će, osim tržišnih razloga, u kupnji nekada cijenjenog proizvođača bakra veliku ulogu imati i politika. Naime, RTB Bor i danas se smatra jednim od strateških srbijanskih bogatstava, zbog čega su postojale struje koje su se oštro protivile prodaji stranom poduzeću. Zanimljivo je da Vlada Srbije često prednjači u tzv. ekonomskom patriotizmu, pa svoja poduzeća prodaje na žličicu, stoga pomalo čudi odluka da se RTB Bor proda rumunskom Kupromu, koji i ne dolazi iz razvijenije zemlje i za koji se, opravdano, sumnja da može isplati sumu od 400 milijuna američkih dolara, na koliko je potpisan kupoprodajni ugovor.

Neposredno prije 4. ožujka, kad je ugovor parafriran, pojavile su se, za sada još nepotvrđene, informacije da je Vlada Srbije pristala Kupromu spustiti cijenu za 80 milijuna dolara, što je 20 milijuna manje od ponude koju je za Bor dao Zoran Drakulić, vlasnik tvrtke East Point, u suradnji s britanskim investicijskim fondom ORN-om.

Ekološka šteta ruši cijenu. Dva su razloga za sumnju da je tomu tako. Prema informaciji do koje je došla agencija Beta, popust bi se ostvario tako što će se 40 milijuna upotrijebiti za remedijaciju zemljišta, a još 40 kao nadoknada, jer novi vlasnik iduće dvije godine, do završetka gradnje nove topionice, neće moći upotrebljavati staru. Država Srbija dužna je i nadoknaditi ekološku štetu nastalu u proteklim sto godina, i to u istom iznosu, ali ta se obveza različito shvaća. Prema Zakonu o privatizaciji, država je dužna osigurati novac za odštetu prije potpisivanja kupoprodajnog ugovora, što u ovom slučaju nije napravila. Očito je da su u Kupromu to znali, pa su nakon potpisivanja ugovora podsjetili odgovorne u Vladi, zbog čega je naknadno dogovoreno da se izradi studija o ekološkoj šteti. A tada procijenjena šteta može biti i veća od za sada procijenjenih 80 milijuna.

Kuprom nema dovoljno novca. Na Vladinu aljaskost ponajprije upozorava Drakulić, izravno zainteresirana strana za kojom su i određene političke nesuglasice s premijerom Koštunicom i ministrom iz DSS-a. On je dulje vrijeme bio jedan od najvećih financijskih vladajuće stranke, zbog čega mu se 2004. pružila prilika da se kandidira za gradonačelnika Beograda na listi te stranke. Nakon neuspjela pokušaja da postane prvi čovjek glavnoga grada Srbije i sukoba s Koštunicom, Drakulić je sve više kritizirao rad Vlade.

Kako to obično biva, strana koja je izgubila ljutu se i najavljuje tužbu zbog nepoštovanja propisa i postupka. Ipak, Drakulić će do tužbe pokušati i diplomatskim sredstvima utjecati na promjenu odluke o kupoprodaji. U časopisu Ekonomist najavio je da će uz pomoć ORN-a učiniti sve za zaštitu svojih interesa.

Upravo su takve spekulacije potaknule raspravu o stvarnim Kupromovim mogućnostima da ispuni sve obveze predviđene ugovorom. Prema prijašnjim je procjenama 200-tinjak milijuna dolara bilo potrebno za novu topionicu, dok će prema postojećem ugovoru Kuprom u gradnju topionice uložiti 75 milijuna. Osim toga, ta je tvrtka dužna uložiti 65 milijuna dolara u rudnik u Majdanpeku, kao i 30 milijuna u Veliki Krivelj. Nezadovoljstvo tom količinom ulaganja istaknuo je i direktor RTB-a Bor Miodrag Conić, koji je u fazi pregovora prvi posumnjao u Kupromove mogućnosti. Mjesec dana prije potpisivanja ugovora novinarima u Boru rekao je da Kuprom nije potvrdio da ima novac za kupnju bor-skoga kombinata bakra i da ima dojam da nije shvatio koliko je RTB krupan zalogaj.

Conića su kritizirali jer je objavio detalje o privatizaciji, a njegovu je sumnju prvi podržao Drakulić. Prema njegovim riječima, Kupromova je vrijednost svega 60 milijuna dolara, stoga se pita može li se kompanija s tolikim kapitalom normalno zadužiti kod banaka i može li plaćati godišnju kamatu od 50 milijuna.

• Tvrtka ove godine planira promet od 200 milijuna, i to zajedno s proizvodnjom iz Bora, a prošle je godine imala promet od 110 milijuna dolara. Može se dogoditi da za šest mjeseci ili godinu dana to puške, a tko će onda odgovarati? Država nije provjerila kredibilitet tvrtke za tako velik posao.

Vjerojatno svjestan svoje male moći, Kuprom je zahtijevalo da Vlada Srbije jamči nepromijenjenu cijenu struje (koja je, podsjetimo, najniža u regiji – 4,5 centa po KWh). Idućih šest godina. Za sada nije poznato koliko je Vlada Srbije izasla u susret zahtjevima Rumunija, ali može se pretpostaviti da to ipak nije napravila jer je za proljeće najavljeno poskupljenje struje. Konačno, negativno ozračje uvezi s prodajom Bora podgrijalo je i to da su iz pregovora s Rumunijama bila posve isključena tri člana tenderske komisije iz Bora (poslovodstvo, sindikat i lokalna samouprava), koji čine većinu u pteročlanom sastavu.

Otpremnina 400 eura. RTB Bor danas zapošljava 4.524 radnika, od kojih su mnogi višak za novog vlasnika. Prema dogovoru sindikata i novih vlasnika otpuštanja neće biti, a radnici koji budu proglaseni tehnološkim viškom dobit će otpremninu od 400 eura za godinu staža. Dogovoreno je također da Rumunji ne mogu mijenjati dosadašnju djelatnost RTB-a sljedećih pet godina.