Savjetnik

Neke poznate tvrtke velike financijske snage nikad se nisu odlučile na povećanje temeljnoga kapitala iznad početnog minimuma, a nad nekima s milijunskim temeljnim kapitalom otvoren je stečaj u kojemu vjerovnici neće dobiti gotovo ništa.

Povećanje temeljnoga kapitala može povećati financijsku snagu društva, no moguće je i da se društvo dokapitalizira polovnim autobusima koje još jedno vrijeme treba otplaćivati, što znači povećanje financijskih obveza društva.

Temeljni se kapital može zbog raznih razloga i smanjiti, primjerice kada društvo ima previše kapitala (što je rijetko), kada se zbog znatnijega gubitka ne može isplativati dividenda, kada dođe do povlačenja poslovnog udjela zato što je neki član isključen ili je istupio (kod d.o.o.-a). Iako to ne mora odgovarati stvarnom stanju, javnost će smanjenje temeljnog kapitala najčešće doživjeti kao slabost društva, jednako kao što će povećanje temeljnog kapitala najčešće shvatiti i doživjeti kao znak snage društva.

Do sada je u praksi bio vrlo čest specifičan slučaj dokapitalizacije, i to jedino zbog vrlo nespretnih odredbe Zakona o trgovačkim društvima (čl. 390.) prema kojoj, ako se pri osnivanju d.o.o.-a temeljni ulog unosi u novcu i stvarima, dio u novcu ne može biti manji od 50 posto. To je dovelo do apsurdne situacije koja odgovara samo javnim bilježnicima (imaju dvostruko posla), iako za nju nisu nimalo krivi.

Naime, d.o.o. se osniva novčanom uplatom od 20.000 kn, pa onaj tko u temeljni kapital želi unijeti i neku nekretninu, zbog čl. 390. to neće učiniti u trenutku osnutka tvrtke jer bi u tom slučaju morao uplatiti mnogo veći iznos od 20.000 kuna, nego će to napraviti samo dva dana poslije registriranja jer se tada, naime, spomenuti propis više ne kvači.

Loše je što zakonodavac i mjedovina tijela na to, što je javna tajna, uopće ne reagiraju, što je sigurno najgore rješenje; svatko može pogriješiti, što uključuje i zakonodavca, i to nije prevelik problem, ali ako se dopušta opstanak pravne norme koju svi (i to legalno) izbjegavaju, tada postoji vrlo jednostavan izbor: ili odredbu mijenjati ili prihvatiti nanošenje štete za pravnu sigurnost i vlada vinu prava.

U hrvatskom pravu to nije ni jedini ni osamljen slučaj (treba se samo prisjetiti izbjegavanja ograničenja za strance pri stjecanju prava vlasništva nad nekretninama), ali to ne umanjuje negativnost pojave kao cjeline, ali ni ovoga slučaja kao dijela te celine.

Često se postavlja pitanje može li se neko društvo dokapitalizirati iz kreditnoga novca. Ne samo da se može, odnosno da je dopušteno, nego je to i prilično čest slučaj. Jedina je moguća zapreka politika kreditora, jer ako je riječ o namjenskom kreditu, kreditor je ovlašten uvjetovati i kontrolirati namjenski utrošak kreditnih sredstava. Izvan toga nikakvih ograničenja nema.

Međutim, ako je riječ o kreditu za kupnju neke nekretnine koja će se unijeti u društvo, treba voditi računa da će hipoteka znatnih tvrtki velike financijske snage koje se nikada nisu odlučile.

Za znatan dio negativnih asocijacija koje javnost ima o dokapitalizaciji zaslužno je i to da se, manje ili više prikriveno, pod krinkom dokapitalizacije stvarno krije promjena odnosa vlasti u društvu, i to tako da netko poveća svoj udjel ili broj dionica. Ta pojava nije novijeg datuma, a u hrvatsku pravnu praksu uvele su je (tada hrvatske) banke, uz punu potporu hrvatskih vlasti.

U ratno su se vrijeme krediti (pri kojima korisnik kredita po naravi stvari nije vodio računa o kreditnim uvjetima, pa ni o kamatama) odobrili šakom i kapom, premda se znalo da se neće vraćati i da će biti pretvoreni u dionice u postupku povećanja temeljnog kapitala. Da slika bude posve jasna, modus operandi prethodno je bilo priznanje deviznih klauzula u kreditima koje nisu ni bile ugovorene, čak ni u cijelosti isplaćenim kreditima, što je bankama odmah na početku pretvorbe omogućilo znatan ‘vlasnički’ položaj u brojnim hotelskim društvima.

Ako je riječ o kreditu za kupnju nekretnine kojom će se dokapitalizirati tvrtka, treba voditi računa o tome da hipoteka može znatno umanjiti ili potpuno poništiti vrijednost koja se u društvu unosi.