Stručnjaci odgovaraju na vaša pitanja

Zaposlenik sam tvrtke nad kojom bi trebao biti otvoren stečaj. Svi smo uznemireni onim što nas čeka, među ostalim, glasinama koje stalno kruže, a spominje se i Fond za pokriće troškova stečajnog postupka. O čemu je riječ i je li to nešto što će nam ići u korist?

Riječ je o relativno novom pojmu, do kojega je došlo iz praktičnih razloga. Naime, često se događalo da pristojba propisana za predlaganje stečajnog postupka nije dovoljna za angažiranje skupoga državnog aparata, uključujući i stečajnog upravitelja, često i vještake i druge osobe, a da stečajna masa ne omogućava namiru tih troškova kao ni tražbina stečajnih vjerovala. Tako se došlo do rješenja sadržanog u čl. 39. a Stečajnoga zakona, kojim je propisano da se uz sudske pristojbe plaća i dodatna pristojba u iznosu do 10.000 kuna radi osnivanja tog fonda. Ti iznosi smatraju se troškom stečajnog postupka, a nisu ga oslobodene ni jedine lokalne i područne ili regionalne samouprave. Nisu je dužni platiti zaposlenici za svoje tražbine na temelju rada, Republika Hrvatska, kao ni kad se stečaj pokreće u smislu odredbi čl. 41. Zakona o platnom prometu u zemlji.

Na tu odredbu ima ozbiljnih primjedbi: primjerice, da ona zapravo štiti one koji se profesionalno bave stečajnim postupkom i od njega imaju koristi, a vjerovalke, posebno one s manjim tražbinama, i to u postupcima u kojima stečajni dužnik nema znatniju neopterećenu imovinu, destimulira od predlaganja stečaja, što ne bi smio biti državni interes. Ozbiljni su i prigovori jedinica lokalne samouprave, koje zbog neplaćenoga komunalnog doprinosa i sličnih tražbina u manjim iznosima često moraju kalkulirati i racionalno odustajati od predlaganja stečaja i tako posredno poticati poslovanje očito nesposobnih (a pokretanje koje provode porezna tijela u praksi je, umjesto da bude pravilo, samo rijetka iznimka).

Odbor vjerovalka je operativno tijelo zamišljeno kao sredstvo da vjerovalci budu maksimalno učinkoviti, što u donekle tromom tijelu kao što je skupština vjerovalka po prirodi stvari ne mogu. U taj odbor, koji se sastoji od najmanje tri, a u pravilu najviše sedam članova, ulaze predstavnici vjerovalka, i to tako da moraju biti zastupljeni i oni s najvišim i oni s malim tražbinama, što osigurava zastupljenost interesa objektivno različitih, nekad i suprotstavljenih grupacija. U odboru u pravilu mora biti i predstavnik prijašnjih radnika stečajnog dužnika, osim ako nije riječ o beznačajnim tražbinama. Za osnutak odbora vjerovalka izvorno je nadležna skupština vjerovalka, a ako je taj odbor vjerovalka prije osnovao stečajni sudac i imenovao njegove članove, skupština vjerovalka može tu odluku djelomice ili u cijelosti promijeniti.

Odbor vjerovalka ima niz zadataka, dakle ovlasti i prava potpuno navedene u čl. 34. Stečajnog zakona, a svode se na radnje u svrhu očuvanja stečajne mase radi što bolje namire vjerovalka. Članovima odbora vjerovalka pripada pravo i na nagradu i na naknadu troškova, ali zato imaju i odgovornost za naknadu štete prema stečajnim vjerovalcima i razlučnim vjerovalcima ako su skrivljeno povrijedili neku zakonsku dužnost.

Skupština vjerovalka čine svi vjerovalci, ali pravo glasa na skupštini pripada samo onima čije su tražbine utvrđene, odnosno nisu ospreme. Međutim, i ti će vjerovalci imati pravo glasa ako svoje tražbine dokazuju javnom ili javno ovjerom ispravom. Ovlasti skupštine su velike: među ostalim, može imenovati novoga stečajnog upravitelja, mijenjati sastav odbora vjerovalka, naložiti stečajnom upravitelju izradu stečajnog plana, pri čemu se glasuje tako da su u većini vjerovalci u odnosu na one koji su glasovali protiv neke odluke (gotovo isto načelo i pri suvlasništvu, pri kojem nije važno koliko je suvlasnika, nego koliki im suvlasnički dijelovi pripadaju). Korektiv odluka većine vjerovalka je stečajni sudac.

Stranac koji je od vas kupio posjed ima velik problem, a preko njega posredno i vi. Naime, iako vi kažete da ste mu nekretninu prodali i predali, taj je ugovor prema izričitoj odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ništetan jer nije dobio propisanu suglasnost mjeroavnog ministarstva. To znači da nema pravnih učinaka i da se smatra da nije ni sklopljen, a stranac kojemu je suglasnost odbijena sljedećih pet godina ne smije predati novi zahtjev za davanje suglasnosti za stjecanje na toj istoj nekretnini. Nadalje, to znači i da vi držite priljben novac bez pravne osnove, pa ga na zahtjev druge strane morate vratiti. S obzirom na to da je riječ o novčanoj tražbini, u slučaju kašnjenja prijeti i opasnost zateznih kamata.

Drugi je dio problema još ozbiljniji. Onaj tko je stavio zabilježbu spora u zemljišnu knjigu, može mirno voditi sudski postupak, bez ikakva straha što ćete vi u međuvremenu, dok postupak traje, raditi s nekretninom, uključujući i njezinu prodaju – za tog će vjerovalnika vrijediti pravilo da se sve što je učinjeno nakon stavljanja zabilježbe njega uopće ne tiče i on će, nakon što uspije u postupku (naravno, ako uspije), bez teškoća tu odluku provesti i protiv onoga komu vi prodate nekretninu. I zatim ponovno slijedi ono s početka priče: vraćanje novca ili dijela novca, sa svim uz to povezanim problemima.