Stručnjaci za kvalitetan imovinski porez

Nijedan od sedmero anketiranih priznatih poreznih stručnjaka ne protivi se oporezivanju dohotka od prodaje dionica i poslovnih udjela, ali svi su lošim ocijenili često uvođenje i ukidanje poreza na dividendu.

Uoči svakih izbora političari olako obećavaju porezne reforme. U povodu najnovijih predizbornih rasprava o prijedlozima porezne reforme odlučili smo sastaviti listu pet najvećih poreznih promašaja u proteklim petnaestak godina prema ocjenama fiskalnih stručnjaka i poreznih savjetnika.

Nijedan od sedmero stručnjaka nije smatrao da i dalje treba izbjegavati oporezivanje dohotka koji se ostvaruje prodajom financijske imovine, odnosno dionica i poslovnih udjela, ali su svi lošim ocijenili učestalo izmjenjivanje uvođenja i ukidanja poreza na dividendu.

Pet najvećih političko-poreznih promašaja u proteklim petnaestak godina, prema ocjenama anketiranih stručnjaka, jest uvođenje brojnih poreznih povlastica i izuzetaka, uvođenje dodatnih stopa poreza na dohodak i PDV-a, ukidanje zaštitne kamate i smanjivanje stope poreza na dobit, ukidanje sintetičkog i uvođenje cedularnog oporezivanja dohotka te izbjegavanje uvođenja imovinskog poreza.

Kao promašeni spomenuti su i prijedlozi o uvođenju tzv. kaznenih poreza i uvođenje plaćanja doprinosa na honorarne zarade. Dosta je govora bilo i o tome da se socijalna politika ne smije voditi mjerama porezne politike. Kao promašaje se spomenulo i prenisko određene osnovne odbitke u porezu na dohodak, što dovodi do toga da trošak naplate poreza premašuje iznos ubranog poreza od tako niskih dohodaka itd. Anketirani su stručnjaci govorili i o trošarima, odnosno da ne bi trebalo mijenjati trošarine na naftne derivate, duhan i alkohol jer se njihovim oporezivanjem smanjuje i potrošnja, ali da bi trebalo preispitati trošarine na bezalkoholna pića.

Anto Bajo, znanstveni istraživač na Institutu za javne financije, o povlasticama i izuzecima rekao je da su najveći promašaj brojne porezne olakšice koje nemaju znatan fiskalni učinak, ali su zakomplicirale i nepotreban poskupio postupke oporezivanja u sustavima i poreza na dohodak i poreza na dobit.

Pokazalo se tako i da porezna izuzeća na područjima pod posebnom državnom skrbi, brdsko-planinskim područjima i otocima ne samo da nisu ublažila fiskalnu nejednakost nego su djelovala i kontraproduktivno, čak je povećavajući, jer su vrijedeće porezne olakšice pogrešno usmjerene i nisu dovoljno poticajne.

U sustavu poreza na dobit ta izuzeća nisu imala nikakav utjecaj na razvoj nerazvijenih područja, niti su poticala poduzetništvo. Pokazalo se da se država treba drugim sredstvima usmjeriti na rješavanje pitanja ubrzanog razvoja slabije razvijenih područja i ublažavanja fiskalnih nejednakosti – naglasio je Bajo.

Prema ocjeni Katarine Ott, direktorice Instituta za javne financije, najveći su porezni promašaji uvođenje brojnih povlastica i dodatnih stopa, osobito u PDV-u, te ukidanje zaštitne kamate: – Trebalo bi se vratiti na sustav koji je uveden sredinom 90-ih, bez obzira na to što nije sve isto kao u vrijeme kad smo pisali preporuke 2000. godine. I danas bih potpisala manje-više sve preporuke koje smo tada napisali – istaknula je dr. Ott.

Podsjetimo, sredinom 90-ih provedena je porezna reforma prema prijedlozima Manfreda Rosea, njemačkog poreznog stručnjaka i Vladina savjetnika (tadašnje vlade) za reformu poreznog sustava. Ta se reforma počela provoditi 1994., kad su doneseni Zakon o porezu na dohodak i Zakon o porezu na dobit te uvedene trošarine, a završila je 1998., kad se počeo primjenjivati Zakon o porezu na dodanu vrijednost, donesen još 1995.

Vlada je 1999. godine otkazala suradnju svojom dotadašnjem savjetniku Roseu i počela postupno mijenjati dotadašnji sustav oporezivanja.

Najprije je stopa poreza na dobit bila 35 posto, kao i poreza na dohodak, s time da je bila propisana i zaštitna kamata. Zatim je smanjena stopa poreza na dobit s 35 na 20 posto i ukinuta je zaštitna kamata, stoga je na neki način bilo logično uvođenje poreza na dividende i isplatu udjela u dobiti. A potom je ukinut porez na dividende, ali stopa poreza na dobit nije povećana da se bar otprilike izjednači sa stopom poreza na dohodak – rekao je Ferdo Spajić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, o igrama sa stopama poreza na dobit i uklanjanju zaštitne kamate.

Velike dioničare porez na dividende potiče da si ne isplaćuju dobit, nego da je zadrže u d. d.-u. Zbog takvog promašenog modela oporezivanja dajemo mogućnost da banke dobit oporezovana sa samo 20 posto iznesu u ino-zemstvo i da je nakon toga vraćaju u zemlju kao kreditni plasman, a njihova je kamata porezno priznati rashod u Hrvatskoj, koji im još više smanjuje ionako premali porez – i tako u krug, do apsurdnog preljevanja domaćeg u strani kapital – istaknuo je prof. Spajić.

Kao najvažniji motiv uklanjanja poreza na dividende navedeno je poticanje razvoja financijskog tržišta i stranih ulaganja. No, ukinuće poreza na dividende za strane ulagače iz zemalja s kojima Hrvatska ima zaključene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja neće značiti manje poreza i veću dobit. Taj će porez strani ulagači i nadalje morati platiti, samo ne u Hrvatskoj, nego u zemljama iz kojih dolaze.

Prema sporazumima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dobiti koju strani rezident ostvari na osnovi svojeg ulaganja u hrvatske tvrtke može se oporezivati i u Hrvatskoj, ali s tim da tako razrezan porez ne može biti veći od pet do 15 posto ostvarene dobiti (porez na dividende bio je 15 posto). Ako je rezident, primjerice, iz Njemačke, njene vlasti priznate 15 posto poreza na dividendu plaćenog u Hrvatskoj i odbiti je od tamošnjeg poreza. To znači da će se naplatiti samo razlika od 15 posto do važeće stope poreza na dobit u Njemačkoj. A ako rezident iz Njemačke ne plati u Hrvatskoj 15 posto poreza na dividendu, u cijelosti će ga platiti u Njemačkoj.

Veliki je porezni promašaj bio napuštanje kumulativnog oporezivanja svih vrsta dohodaka i uvođenje nejednakog oporezivanja raznih vrsta dohotka. To znači da se porez na dohodak više ne plaća jednako na sve vrste dohotka prema njihovoj ukupnoj visini (sinte-tičko oporezivanje), nego različito prema vrsti dohotka (cedularno oporezivanje) – naglasila je Marija Zuber, savjetnica u časopisu RIF.

I prema Spajiću je oporezivanje dohotka koji se ostvaruje prodajom financijske imovine, odnosno dionica i poslovnih udjela, osobito potrebno u situaciji u kojoj su dionice stečene u uvjetima kad nije bila određena njihova tržišna cijena, nego se procjena njihove vrijednosti temeljila na naručenim elaboratima. Netko sada može dobiti 250 milijuna eura za svoj udjel i na to neće platiti nikakav porez, premda je to stekao prema procijenjenim netržišnim cijenama dionica i poslovnih udjela.

Prema Spajićevu mišljenju, besmisleno je predlaganje kaznenih poreza, što je potpuno nepotrebno, jer zbog čega kazneni a ne normalni porez na dohodak od prodaje dionica ili udjela? Prodavatelj dionica ili udjela ni za što nije kriv, jer ako je te dionice platio 50 milijuna eura, a prodaje ih za 250 milijuna eura, bilo bi normalno da plati porez na dohodak na tu razliku od 200 milijuna eura. I nema potrebe za kaznenim porezima, tvrdi Spajić.

Anto Bajo iz Instituta za javne financije naglašava: – To što su ukinuti porezi na nekorišteno poduzetničke nekretnine, nesagrađeno građevinsko zemljište i neiskorišteno poljoprivredno zemljište ne znači da o toj vrsti poreza ne treba razmišljati. Takve bi poreze trebalo ujediniti u kvalitetnom imovinskom porezu i, naravno, onaj dio u neporeznim prihodima koji imaju imovinsku komponentu uključiti u jednostavan i kvalitetan imovinski porez.

No pritom valja biti oprezan – upozorava Bajo – jer bez rješavanja administrativne infrastruktura oko uređenja imovinskih bilanci i zemljišnih knjiga i najbolje osmišljeni imovinski porez može također postati promašeni porez.

Početno dobro porezni model, koji je u Hrvatskoj ustrojen na osnovi savjeta međunarodnih poreznih stručnjaka, stalno se pogoršava previše čestim promjenama nekompetentnih političara. U razvijenim zemljama pri predlaganju poreznih promjena nasuprot političarima stoje udruženja poreznih obveznika, nerijetko moćnija i od političkih stranaka. U Hrvatskoj, nažalost, ta udruženja ne djeluju.