Đapićeva formula za pobjedu ili barem za promjenu

Brojne olakšice za gradnju objekata i novo zapošljavanje. Olakšice u zonama Dravska i Radnička vezane su uz smanjenje komunalnih naknada, doprinosa, pristojbi i poreza na tvrtku.

Grad se prije godinu dana uključio i u Razvojnu agenciju Sjever (engleska skraćenica DAN) sa sjedištem u Varaždinu, koja sada ima i svoj koprivnički ured. Smisao je te agencije da bude na usluzi lokalnim poduzetnicima u njihovim kontaktima s institucijama Europske unije i potencijalnim investitorima. Njeni su temeljni ciljevi, uz stvaranje pozitivne poduzetničke klime, privlačenje izravnih stranih investicija, stvaranje i upravljanje tematskim poslovnim zonama, stvaranje regionalnih i međunarodnih mreža tehnoloških parkova i poslovnih inkubatora, stvaranje isto takvih mreža visokih učilišta, stručno i cjeloživotno obrazovanje te, što je posebno važno, pisanje projektnih prijedloga za fondove Europske unije, predaja i koordiniranje tih aplikacija, kao i upravljanje projektima koji se financiraju iz tih fondova. Takvo cjelovito pripremanje projekata već je bilo i tema nekih stručnih seminarova za poduzetnike u Koprivnici i partnerima gradovima.

Prošloga je tjedna Koprivnica napravila još jedan iskorak prema Europskoj uniji. Uz sedam županija i tri grada, Koprivničanci su postali jedan od osnivača Ureda hrvatskih regija u Bruxellesu. Zadatak je tog ureda, u kojem će biti dvoje stalno zaposlenih djelatnika, da županije i gradove redovito informira o svim događajima u institucijama i službama Unije vezanim uz Hrvatsku i njezinu regiju, pogotovo kad je riječ o prekograničnim projektima. Nadalje, ured će svojim osnivačima pružati i pomoć u traženju potencijalnih poslovnih partnera, kao i rješavanju raznih administrativnih poslova vezanih uz Uniju. U tim će se prostorima organizirati i sastanci s partnerima iz Bruxellesa. Važno je, na posjetu, i to što će svaki od osnivača osam tjedana na godinu moći koristiti i besplatni smještaj i radni prostor za jednoga svog predstavnika. Grad Koprivnica će potonju mogućnost sigurno koristiti da bi svoje djelatnike slao na stručno usavršavanje i upoznavanje s mehanizmima i dužnosnicima Unije, što je često i presudno za uključivanje u razne razvojne, infrastrukturne i kulturne projekte.

Budući da industrijska zona na Danici, u kojoj se nalazi većina proizvodnih pogona velikih koprivničkih tvrtki, nije zadovoljavala specifične potrebe razvoja poduzetništva, gradske su vlasti 1999. počele formirati poslovnu zonu u Dravskoj. Do 2002. bilo je komunalno potpuno opremljeno i prodano 16 parcela u zoni Dravska, pa se poslije toga počelo i s opremanjem dodatnih parcela, koje su do danas također gotovo popunjene. Potražnja za većim parcelama, čije je formiranje onemogućeno u tom rubnom dijelu grada, dovela je potkraj 2005. i do stvaranja poduzetničke zone Radnička, koja se nalazi uz Bjelovarsku cestu. I Dravska i Radnička na dobrom su mjestu kad je riječ o dostupnosti prometnica. Prva je od njih uz državnu cestu koja povezuje Koprivnicu s mađarskom granicom, kao i u blizini željezničke pruge Botovo – Rijeka, a nedaleko je i carinska ispostava. Druga je na istočnome rubu grada, neposredno uz Podravsku magistralu, ali i blizu nedavno definirane trase buduće brze ceste prema Zagrebu.

Danas u Dravskoj posluju ili se grade ukupno 22 nova poslovna objekta različitih veličina i namjena, od proizvodnih i uslužnih do trgovačkih. Vlasnici su im tvrtke Vrh, Pampa, Magma, Labor, Viamm, Baltazar, Šavora, Auto partner, Premix, Vrisje, TM elektro-instalacije, Stančir, Auto kuća Culak, Trgokontakt, Bogadigrafika, Autoškola Automarko, Autokuća Jesenović, Kongora, Ligo, Instalopromet Vedriš, Santos i Marvin te Šubić Proterm. U Radničkoj je, pak, dovršen trgovački centar Pevec. U tim je zonama već zaposleno više od 400 ljudi.

Osnutkom spomenutih zona snažno je potaknut razvoj koprivničkog poduzetništva.

Mogu li u Anti Đapiću birači prepoznati novoga hrvatskog vodu? U takav je obrat uistinu teško povjerovati. Đapić je već više od petnaest godina prisutan u hrvatskoj politici, na čelu je parlamentarne stranke i da ima potencijal vode, već bi bio prepoznat. No, mogu li Đapić i HSP, uz pragmatična koaliranja poput nedavnog na lokalnim izborima u Slavonskom Brodu, na parlamentarnim izborima prepoznati izbornu računicu i HDZ-u i SDP-u? To već nije nemoguća misija.

Pobjeda koalicije HSP-HSS-HSLS na slavonskobrodskim izborima, dakako, nije gotov model koji se može automatski preslikati na parlamentarne izbore, ali je pokazatelj raspoloženja birača i korisna poruka strankama, budućim izbornim takmacima.

Iznimno velik odaziv birača, najveći nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine, pokazuje da biračko tijelo prelazi iz faze apatije, koja podržava status quo i etablirane stranke – u fazu revolte, koji vodi u promjene. To raspoloženje usporedivo je sa zasićenošću komunističkom vladavinom 1990. ili hadezeovskom 2000. Danas su birači zasićeni bezidejnom, birokratiziranom i sebi dovoljnom političkom elitom koja se ponajviše bavi sobom i izbornom koalicijom kombinatorikom, a personificiraju je dvije najjače stranke – HDZ i SDP. Tu je Đapićeva šansa. On ne može ponoviti Tudmanov učinak iz 1990. i sam pobijediti dvije najjače stranke, ali bi možda mogao ponoviti Račanov učinak iz 2000., kad je šesterogodišnja koalicija pobijedila HDZ. Ni Račan nije, izvan svoje stranke, imao potencijal vode. No, stvorena je dobitna koaličijska kombinacija: Dražen Budiša je koaliciji dao nužan nacionalni štih, Ivan Jakovčić je osigurao pobjedu u Istri, Zlatko Tomić je bio mamac za seljake, a Vesna Pusić adut Zapada. Svi zajedno bili su snažno potpomognuti prije svega američkom i britanskim diplomacijom i njihovim nevladinim organizacijama i think tankovima, koji su im i osmislili izbornu promidžbu. Današnji bi pandan takve koalicije uz Đapića činili: Đurđa Adlešić iz HSLS-a, koja bi mu dala liberalni europski štih, Josip Friščić, koji bi trebao okrenuti seljake od Sanadera, a Glavaševa stranka (bez obzira na budućnost njegova sudskog postupka) trebala bi mu osigurati pobjedu u Slavoniji. Za razliku od poznate šestorke iz 2000., ovaj koaličijski pokušaj ne može računati na praktičnu zapadnu podršku. Ali možda može računati na nezadovoljstvo hrvatskih birača.

Izgledno je da će se i na sljedećim izborima glasovati ‘protiv’ mnogo više nego ‘za’. Pritom neki potezi i HDZ-a i SDP-a idu u prilog Đapiću i eventualnoj novoj koaliciji. Predizbornom kampanjom koja se svodi na žestoko međusobno optuživanje i HDZ i SDP sve više diskreditiraju ozbiljnost bilo koje optužbe i pokazuju se kao irritirajuće samodovoljne stranke. To im se u zbroju glasova može vratiti kao bumerang. U potrazi za kakvim-takvim vodom HDZ i SDP otvaraju prostor Đapiću. Ivo Sanader, koji je prošle izbore dobio na kritici SDP-a te na vješto stvorenom imidžu konzervativnog vode za novo doba, ima velikih problema s održavanjem takvog dojma. Razigrani voda iz starog spota sve više ostavlja dojam autokratu bez istinskog sadržaja, koji više djeluje kao srednjorangirani službenik Europske komisije usredotočen na vlastiti probitak nego kao predsjednik vlade jedne države. A permanentno upućivanje na vlastitu odlučnost i samouvjerljivost sve više ostavlja dojam bahatosti bez pokrića i, umjesto prednosti, postaje ozbiljan nedostatak Ivo Sanadera. Bolest Ivice Račana ostavila je SDP bez pravog vodstva.

Je li Anto Đapić moguća alternativa? Nije. Ali možda može biti prijelazno rješenje. U usporedbi s činovničkom konkurencijom, on je uza sav višak kila, loše govorništvo i rupe u obrazovanju zadržao osjećaj ljudskosti, koji se može prepoznati. Osim toga, posljednjih mjeseci ozbiljno radio na ‘peglanju’ svoga političkog lika. Da uz pragmatičnu koaliciju na nacionalnom planu kadrovske malo osvježi HSP s nekoliko kompetentnih i karijerno uspješnih hrvatskih iseljenika – možda bi čak i imao formulu za pobjedu. Barem formulu za promjenu, ako već ne i za uspješnije upravljanje državom. To je, naime, dulji proces.