Europski model regionalizma u utrci s globalizacijom

Obilježavajući pedesetu obljetnicu postojanja, Europska unija nema vremena za sveobuhvatne analize proteklih vremena i dugačka slavlja, već se mora hitno suočiti sa sadašnjim i nadolazećim globalnim izazovima. Ti su izazovi prije svega vidljivi u pitanjima upravljanja svjetskim gospodarskim procesima i svim popratnim pojavama fenomena koji se kolokvijalno naziva globalizacijom. Svjetski gospodarski sustav, razvijan na krilima globalizacije, u posljednjem desetljeću osim uspjeha u liberalizaciji gospodarskih aktivnosti sve se češće suočava i s problemima koji bi mogli prouzročiti ozbiljne potrese širokih razmjera ne pokušaju li se naći kvalitetni odgovori za otvorena pitanja i modaliteti za popravljanje dijelova aktualnog sustava koji ozbiljno škrije. Slaveći svoj zlatni jubilej Europska unija raspolaže brojnim mogućnostima, ali i velikom obvezom provođenja nužnih reformi. Iskušenja s kojima se u posljednje vrijeme suočavala Europska unija u pokušaju jačanja ubrzanoga i stabilnog institucionalnog razvoja ne bi se smjeli promatrati samo s obzirom na izostanak očekivane podrške građana ustavnim promjenama već na osnovi potrebe da se osigura dugoročni kredibilitet kod građana Unije na osnovi potvrđene sposobnosti suočavanja s pitanjima globalnog razvoja.

Rezultati ispitivanja javnog mišljenja pokazuju visoku razinu potpore građana Europske unije zajedničkom djelovanju u vanjskoj politici, međunarodnim, posebno ekonomskim odnosima i obrambeno-sigurnosnim pitanjima.

Da bi se upustila u aktivnosti na tim područjima, Unija mora računati s promjenama sve vidljivijima posljednjih godina. Cjelovita slika međunarodnih odnosa i pozicije pojedinih aktera znatno su promijenjeni. Glavne svjetske institucije, koje su bile stupovi svjetskoga gospodarskog razvoja, suočavaju se s problemima.

Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond sve više gube na važnosti pokušavajući se, uglavnom neuspješno, prilagoditi novim okolnostima u kojima novi igrači na čelu s Kinom igraju svoje uloge.

Globalno zatopljene niti deset godina nakon Protokola iz Kyota nije dobilo odgovarajuće primjenjive odgovore, a problemi opskrbe energijom, vodom i drugim sirovinama tek dobivaju obrise mogućih globalnih katastrofa.

Sva ta otvorena pitanja i rastući problemi pokazuju da dosadašnja praksa usmjeravanja globalnih gospodarskih razvojnih pitanja kroz relevantne svjetske institucije i pod izravnim vodstvom Sjedinjenih Američkih Država više nije formula koja jamči efikasno rješavanje nagomilanih problema.

Nove složenije okolnosti i novi igrači stvaraju vrlo zahtjevne situacije na globalnoj razini nepoznate u prethodnim razdobljima bilo kome od važnih sudionika u međunarodnim odnosima osim – Europskoj uniji. Usprkos svim teškoćama, Europska je unija bila laboratorij u kojoj se uspješno osnivala supranacionalna vlast na regionalnoj razini i zato bi aktualna, otvorena i sve više zabrinjavajuća pitanja svjetskoga ekonomskog poretka mogla biti samo novi izazov za globalno širenje europskog modela i korištenje europskih iskustava.

Međutim, situacija i nije tako jednostavna kao što bi se na prvi pogled moglo činiti jer za uspješan razvoja budućih globalnih odnosa, koji će se temeljiti i na europskim iskustvima u kojima će Europska unija zacijelo imati važnu ulogu, treba riješiti klasičan europski problem nedostatka vodstva ili voda. Za nužne pomake koje zahtijevaju globalni problemi nisu dovoljni političari i nacionalni lideri, nego snažni državnici. Tradicionalno europsko oklijevanje i oslanjanje na inicijative Sjedinjenih Američkih Država ne bi više smjelo biti osobina europske politike jer bi nakon završenog razdoblja ubrzanog proširenja specifična težina Europske unije u međunarodnim odnosima mogla početi opadati. Zato upravo sada Europska unija treba preuzeti svoj dio odgovornosti za uspostavljanje nove globalne arhitekture.

Barrosova komisija nije tijelo koje može odgovoriti na izazov budućnosti. Za uspješan razvoj budućih globalnih odnosa, koji se temelje i na europskim iskustvima u kojima Europska unija može imati važnu ulogu, treba riješiti klasičan europski problem nedostatka vodstva ili vođa.

Zajedničko da se ni uz najveće napore ne mogu pronaći najniži, a primjenjivi zajednički nazivnici kao rješenja prihvatljiva za sve zemlje i za cijeli svijet. Međutim, u takvim okolnostima upravo bujaju regionalne inicijative. Akutni globalni problemi na području trgovine, financija i zaštite okoliša moraju se konačno jasnije riješiti. Pedesetak i više godina stare svjetske institucije morale bi prve slijediti logiku regionalnih razlika i uvažavanja posebnih okolnosti kako ne ih bi uvijek iznova iznenadili potresi u pojedinih regijama, kakvi su bili monetarno financijski šokovi u Aziji i Južnoj Americi. Osim toga, svjetske bi institucije morale dobiti snažniji institucionalni okvir i političku ulogu koja se u izostanku njihove moći pokušala nadomjestiti jačanjem uloge G-7 odnosno G-8.

Europsku uniju nakon pedeset godina sporog ali stabilnog razvoja čekaju novi europski, ali prije svega globalni izazovi, pa bi Unija, razvijajući se i reformirajući, morala preuzeti i znatno veću odgovornost za preobrazbu svjetskih institucija i stvaranje novoga svjetskog poretka.