I na dizalo treba čekati

I dok je zaprešićka tvornica Inker poznata po dugogodišnjoj tradiciji proizvodnje keramike, manje je poznato da u istom prostoru obiteljska tvrtka Borel, koju je prije dvanaest godina osnovao bračni par Dejana i Božidar Borevković, proizvodi kompletna dizala za svjetske i domaće tvrtke, koje ih potom ugrađuju u stambene i poslovne komplekse i brinu se o njihovu redovnom servisiranju. Dosad je tvrtka Borel proizvela i isporučila diljem Hrvatske i u inozemstvu ukupno 1.100 što panoramskih osobnih, što teretnih dizala, a prošle godine promet je iznosio 22 milijuna kuna.

Prihod tvrtke kao i broj narudžbi dizala, kaže suvlasnica tvrtke i diplomirana inženjerka strojarstva Dejana Borevković, zahtijevajući procjenu građevinarstva, na godinu prosječno raste prema stopi od 20 posto, a ove se godine čak i kupci dizala upisuju na listu čekanja. Naime, potražnja za dizalima trenutačno čak nadilazi kapacitet proizvodnje.

• Jedini smo proizvođač dizala na ovim prostorima koji proizvodi kompletno dizalo. Dakle, radimo sve od projektiranja, izrade kabine, kontrole, upravljanja do finalnog proizvoda, a imamo suvremenu proizvodnju električnih, elektroničkih i mehaničkih sklopova. Tim strojarskih inženjera i ja zaduženi smo za konstrukciju, koja čini 80 posto dizala, a moj suprug, po struci diplomirani inženjer elektrotehnike, zajedno sa šest elektrotehničara radi na elektroničkom upravljanju koje dizalima daje ljepotu i život – ističe ponosna vlasnica.

No isto tako naglašava da njezina tvrtka ne ugrađuje i ne servisira dizala, već ih samo proizvodi za tvrtke-kupce te naglašava da s građevinskim investitorima nikad ne surađuje neposredno, nego jedino preko svojih kupaca. Tvrtka Borel ima oko 40 stalnih kupaca tvrtki za koje izrađuje sve vrste dizala – od hidrauličkih, električnih, dizala sa strojarnicom, bez strojarnice, panoramskih, teretnih do onih za automobile. Upravo su isporučili panoramsko dizalo s kompletnom opremom i specijalnim pokazivačima sa slikom tvrtki Zo invest, koja će ga ugraditi u Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, za Otis iz Beča pripremaju teretno dizalo od 2,5 tona do 50 metara dizanja koje će otputovati u Bugarsku, a preko svog klijenta, koji surađuje s Drogerie Marktom, isporučit će po jedno teretno dizalo za njihove prodavonice u Zenci i Sarajevu. Dug je popis poslova koje radi Borel, a svoja dizala izvozi i na susjedno tržište Slovenije, Srbije i Bosne i Hercegovine, a povremeno izvozi i u Njemačku. Prošle godine Borel je isporučio 123 dizala, a 2005. godine 85 dizala.

No kao što navodi Božidar Borevković, u Hrvatskoj se samo od proizvodnje teško može živjeti pa su 1996. godine, naporedno s proizvodnjom, postali i generalni zastupnik španjolskog proizvođača Tecnolama, čija se Fermator automatska vrata za dizala ugrađuju u 60 posto hrvatskih dizala.

• Proizvodnja ne ide bez trgovine, a mi smo sada dosegnuli razinu kad nam modernizacija čini 30 posto, 10 posto čini prodaja rezervnih dijelova, a prodaja dizala od 50 do 60 posto ukupnih prihoda – naglašavaju Borevkovići.

Ipak najvažniji za uspješnog poslovanja, smatraju suvlasnici Borela, zadovoljni su, motivirani i kvalitetni radnici, a zatim kvalitetni i moderni strojevi. U Borelu je zapošljeno 30 ljudi, od čega je 10 visokoobrazovanih inženjera.

• Ne možete razvijati posao ako nemate dobre inženjere, dobre radnike u pogonu i dobre strojeve. Teško je naći dobre radnike, a ja moram pohvaliti naše zaposlenike bez čijeg rada i truda ne bismo uspjeli. Za to, kao i u odnosu s poslovnim partnerima, treba njegovati čist i korektan odnos. To znači da mi kao poslodavac isplaćujemo plaće prije 12. u mjesecu, plaćamo prekovremene sate, u slučaju da otputujemo u vrijeme isplate plaća osiguramo da se one isplate tjedan dana prije, a zauzvrat tražimo da se napravi posao koji tražimo – napominju vlasnici Borela. Dodaju da se prekovremeno radi u srpnju kad je udarni mjesec za proizvodnju dizala i tada se radi od pola osam do pola šest. Nakon tog iscrpljujućeg perioda već se ustalilo pravilo da prije odlaska na kolektivni godišnji odmor organiziraju feštu na kojoj se bira najbolji zaposlenik. Prošle godine bračni par Borevković ocijenio je da su svi zaposlenici bili jednako dobri i svakome su u ime nagrade podijelili 2.000 kuna.

I dok se sada vlasnici Borela mogu pohvaliti velikim brojem narudžbi, dobrim zaposlenicima i relativno normalnim poslovnim tempom, do unatrag dvije i pol godine bilo je trenutaka kad je nakon godišnjih odmora telefon študio, a miran san im je, kao i većini malih poduzetnika, ometao dug velike firme od milijun i pol kuna koji se rastezao mjesečima i zbog kojeg im je nedostajalo obrtnih sredstava. Na kraju su, kažu, taj dug uspjeli naplatiti, a nakon toga su uveli pravilo da ne rade s tvrtkama koje ne plaćaju. No, kao i u svakoj djelatnosti, i u ovoj se očekivano smatra normalnim da se kasni u plaćanju.

Iskustvo u proizvodnji i upravljanju dizalima bračni par Borevković stekao je u Končaru, koji je bio rasadnik stručnjaka, a razlog za odlazak u privatne vode bio je prije nužnost nego želja. Na početku poslovanja, vlasnici Borela bili su oboružani znanjem i iskustvom, velikom voljom i, što je najvažnije, velikim prvim poslom. No problem im je bio neadekvatan prostor u garaži i dislocirana proizvodnja. Naime, zbog reputacije Božidara Borevkovića kao vršnog stručnjaka, supružnici su dobili velik posao proizvodnje dizala, plaćanje je, što je prilično nevjerojatno, bilo avansno, ali je isto tako nevjerojatno izgledalo u takvim prostornim uvjetima poštovati rokove.

• U pitanju je bio velik zanos i odgovornost jer smo dobili velik posao, a vrlo kratke rokove. Tvrtka Piel, jedan od naših najvećih klijenata, od nas je naručila deset dizala za hotel Zoru i dva dizala za Hrvatsku poštu. Posao je ipak olakšavala činjenica da radimo prema jednoj dokumentaciji. Radili smo u unajmljenoj garaži gdje smo imali graverski stol, a izradu dijelova smo u početku davali na uslugu drugim firmama gdje smo trebali pratiti je li sve dobro napravljeno. Radilo se 17 sati na dan, a otišli bismo jesti u pola tri, ali ne poslije podne, već ujutro, i dizala smo uspjeli isporučiti na vrijeme – prisjećaju se vlasnici.

Samo da ne iznevjeri rokove, Dejana Borevković je osam dana projektirala i u krevetu, u bolnici, dok je čekala porod. Danas također projektira i osmišljava dizala, a daljnji razvoj zatim rade njezini suradnici. Uz to dogovara poslove s kupcima, s kojima je bilo i komičnih situacija. Zbog jezičnog nesporazuma, Dajana je u pregovorima s predstavnikom bivšeg slovenskoga Končara, današnjeg Otisa Ljubljana, stalno povisivala cijenu dizala jer je Slovenac na svaku njezinu ponudu odgovarao da mu je drago, a na svaku višu cifru da mu je još draže. Iznenađena time, pogledala je supruga, koji ju je upozorio da dalje ne podiže cijenu jer na slovenskome ‘drago’ znači skupo, a ‘draže’ još skuplje. Bio je to početak suradnje sa Slovencima, za koje su u nedavno otvorenom City centru u Ptiju napravili dva panoramska i dva teretna dizala.

• Pa što, i Hrvati znaju proizvoditi dizala – u šali je, kažu, dobacio inspektor kad je vidio dizala u slovenskom City Centru.

• Radimo posao koji volimo – ističu vlasnici Borela te dodaju da radi inozemne konkurencije stalno ulažu u proizvodnju i edukaciju te redovno posjećuju sajmove u Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj, Kini, a upravo se spremaju na Sajam liftova u Istanbul, koji počinje 12. travnja. No uvijek postoje apsurdne situacije, pa su tako vlasnici Borela osuđeni na najam 1.200 kvadrata prostora u zaprešićkoj tvornici Inker, iako od desetog mjeseca imaju pripremljen kredit, projekte i zemljište za gradnju vlastitoga proizvodnog pogona. Naime, gradnja proizvodne hale od 2.000 metara u Zaprešiću ne može početi dok se ne donese GUP, za koji je veliko pitanje kada će se donijeti.