Home / Lifestyle i trend / Kazalište: Premijera u Gavelli: Lom

Kazalište: Premijera u Gavelli: Lom

Praizvedba LaButeova Loma i gostovanje redateljice Mateje Koležnik najbolji je ovosezonski Gavellin potez, predstava koja počiva na kvaliteti glumaca. Hrvatsku praizvedbu teksta Lom ili u izvorniku Bash suvremenoga američkoga dramatičara Neila LaButea na Gavellinu scenu Atrij u suradnji s dramaturgom Dubravkom Mihanovićem postavila je slovenska redateljica Mateja Koležnik.

LaButeov Lom, dramski materijal koji okuplja dvije monodrame (Ifigenija u Oremu, Medea Redux) i jednu duodramu (Jato svetaca), svojevrsna je dijagnoza prisutnosti zla u kojoj tri zapisane priče postoje kao ogledni primjeri ljudske perverzne spremnosti na zločin. Njegova ispojedna forma dovodi na pozornicu četiri lica čije se pripovijedanje o počinjenim zločinima odriče opravdavanja i moralne odgovornosti gotovo se naslađujući proizvedenom jezom.

Likovi su, barem prividno, smješteni u udobne naslonjače ili krevete, njihovo naizmjenično prepričavanje vlastitog pristajanja na zlo razotkriva devijacije koje su zastrašujuće upravo zbog toga što ih njihovi nositelji i ne pokušavaju sagledati kao problematične, već koje postoje kao da su svojevrsni trofeji njihovih egzistencija. Nije tu riječ o pobjedničkim poklicima nad mrtvim tijelima, već o prilično staloženom prihvaćanju zla kao legitimnog dokaza ljudskog postojanja.

Autor na taj način vrlo precizno iščitava LaButeovu rečenicu razrađujući prije svega glumačke interpretacije. Suočeni s publikom koja postaje njihov ni-jemi sugovornik, Ivana Roščić, Sven Šestak, Ksenija Pajić i Mladen Vulić prilično uspješno plasiraju LaButeov cinični obračun s prikri-vom građanskom nakaznošću.

Njihov je hod kroz tekst siguran, pri čemu Ivana Roščić i Sven Šestak, kao mladi zaljubljeni par Sue i John plijene svojom koncentriranom suigrom. Kao subjekti svijeta u kojemu je kapljica krvi na bijeloj košulji uzbuđujuća, oni više ne postoje kao naličje, već upravo kao lice suvremenog čovjeka.

S druge strane, Ksenija Pajić i Mladen Vulić, iako jednako sugestivni u svojim interpretacijama, povremeno pogrešno svoje likove usmjeravaju u prenaglašenu nervozu, koja zapravo samo smanjuje učinak poželjne jeze. Ipak, Lom kao glumačka predstava počiva na kvaliteti glumačke igre koje ovom Gavellinu repertoarom izboru ne nedostaje.

LaButeova praizvedba i gostovanje Mateje Koležnik zacijelo je najbolji ovosezonski Gavellin potez.