Knjiga Komunizam Richarda Pipesa, umirovljenoga profesora povijesti na Harvardu i počasnom člana Nobellova instituta, sažeta je, pregledna i dokumentarno vrlo zanimljiva knjiga o povijesti komunističkoga pokreta koji je izjelovio izvornu Marxovu ideju i prometnuo se, iz diktature proleterijata, u dugotrajne državne diktature.
Pipes ne napada Marxovu teoriju iako se s njom ne slaže, ali pokazuje ortodoksno primjenjivanje Marxove ‘utopije’ na primjeru diktature Lenjina i Staljina u Rusiji, Mao Ze Donga u Kini, Pol Pota (tj. Crvenih Kmera) u Kambodži itd. Kao jedini pozitivan primjer navodi Salvadora Allendea u Čileu i njegovu komunističku revoluciju ostvarenu demokratskim sredstvima.
U praksi komunizam je posve zaboravio na osnovnu Marxovu pretpostavku da se revolucija može izvesti samo u razvijenim industrijskim zemljama, gdje postoji jaka i osviještena radnička klasa. Umjesto toga, ona se nasilno i neorganizirano izvela u polu feudalnoj Rusiji i u društveno nesrećnim zemljama Treće svijeta.
Napredne zemlje spriječile su revolucije tako što su radnicima dopustile osnivanje snažnih sindikata, stvorivši socijaldemokraciju kao komprimis kapitalizma i socijalizma. Pipes pokazuje da se Marxov nauk uglavnom nametao silom, a među rijetkim dobrim primjerima navodi politiku Josipa Broza Tita koji se jedini suprotstavio Staljinu poslije Drugoga svetskoga rata.
Knjiga pred nama svjedoči kakve se sve strahote mogu dogoditi kada diktatori ‘preuzmu’ filozofiju u svoje ruke.
