Nitko ni iz jedne od 25 zemalja Europske unije još nije zatražio novac iz posebnog fonda za pomoć radnicima koji su ostali bez posla zbog relativno novog razloga – globalizacije. Riječ je o nedavno osnovanom fondu koji će raspolagati s pola milijarde eura svake godine. Taj bi se novac trebao dijeliti prema mjerilima koja su utvrdili predstavnici svih zemalja članica. Osnovno je da se pomoć može tražiti za najmanje tisuću radnika koji su u poduzeću zaposleni najmanje četiri mjeseca. Olakšavajuća je okolnost da se u taj broj može uključiti i višak radnika iz poduzeća kooperanata i dobavljača. Broj je isti i kad je riječ o malim i srednjim poduzećima, ali se u tom slučaju mogu zbrajati svi radnici određene regije. U takvim tvrtkama, međutim, oni moraju biti zaposleni najmanje devet mjeseci. Za male države vrijedi pravilo da se pomoć može tražiti i za manji broj radnika koji su zbog globalizacije postali višak u svojim tvrtkama. Ali u tom slučaju treba dokazati da njihovo otpuštanje, zapravo globalizacija, znatno utječe na lokalno gospodarstvo.
Zašto još nitko nije zatražio pomoć iz fonda čije se uspostavljanje najavljivalo kao važan napredak u socijalnoj politici Unije? Sasvim sigurno ne zato što ona nije nikome potrebna. U zemljama Unije svake godine posao izgubi oko šest milijuna ljudi. Svakom desetom to se, prema procjenama stručnjaka, dogodi kao posljedica procesa globalizacije. Pedeset posto onih koji su izgubili posao nakon dvije godine još ne uspije naći novi, a od onih koji su se ponovno zaposlili polovica ima manju plaću nego prije. Slika je, dakle, sve samo ne vedra. Kako to da je novac u fondu za pomoć svim tim nesretnicima ipak još netaknut?
Institut Bruegel u Bruxellesu tvrdi da krivnju za to snose oni koji su utvrdivali mjerila za nje-govu podjelu. Oni su, naime, ispuštili iz vida koliko je teško ja-sno i nedvojbeno dokazati da su radnici izgubili posao upravo zbog globalizacije, a ne zbog nesposobnosti i inertnosti poslovo-dstva poduzeća. Tu kompliciranu zadaću morala bi obaviti ta ista poslovodstva ili lokalna admini-stracija. I jednima je i drugima, međutim, jednostavnije poslati ljude na burzu nego razbijati glavu podacima, analizama i dokazi.
