Home / Tvrtke i tržišta / Taktiziranje vremena

Taktiziranje vremena

U posljednjih dvadesetak godina na ulasku u zagrebačko sjedište najvećega hrvatskog proizvođača kave Francka u Vodovodnoj ulici naizgled se ništa nije promijenilo. Trava ispred upravne zgrade je besprijekorno podšišana. Tvorčkim krugom prolazi tek nekoliko zaposlenika, nema onih koji besprijekorno lutaju. Ista slika i na hodnicima zgrade, gdje je na prvom katu ured Milana Artukovića, dugo godina direktora Francka, a danas predsjednika tvrtke Ivero, koja drži većinski paket najvećega hrvatskog proizvođača kave. Tvrđom ukupno rukovodi 35 godina. U Artukovićevom uredu brojne diplome svjedoče o predanosti podizanju i očuvanju kvalitete proizvoda.

Ako se unutar tvorničkoga kruga na prvi pogled ništa nije promijenilo (iza zidova je, naravno, bilo mnogo tehnoloških novosti, a i vlasnički su se stvari bitno promijenile), vani, na tržištu, kako lokalnom, tako i regionalnom, promjene su sve grozničavije. Sve dosadašnje napade na domaćem terenu Franck je dosta uspješno odbijao. Utakmice su izgubili mnogi svjetski igrači na tržištu kave.

Početak 2007. godine, međutim, početak je najvećeg izazova za Milana Artukovića, njegovog sina Dubravka, koji je na funkciji predsjednika Uprave Francka, i tima za koji Artuković stariji tvrdi da je posljednjih godina u tijeku restrukturiran, pa danas u menadžmentu ‘nema starijih od 45 godina’. Borbe s drugim proizvođačima kave bile su teške. Sada, međutim, stiže druga, daleko izazovnija grupa konkurencija. U proizvodnju kave ulaze vlasnici trgovačkih lanaca. Posljedica je strateškog savjetovanja i spajanja Todorčića Konzuma i Delte Miroslava Miškovića, najmoćnijeg poduzetnika iz Srbije, među ostalim, gradnja tvornice kave u Staroj Pazovi. Za nedavnog boravka hrvatskih novinara u Beogradu Mišković je posebno najavio da se proizvodima iz te zajedničke tvornice namjerava uzeti 20 posto tržišta u regiji. A to, kad je o hrvatskom tržištu riječ, može značiti veliki udar na Franck, koji kroz Konzumove trgovine plasira 25 posto svoje ukupne proizvodnje. U dijelu medija to je protumačeno kao oštar udar na Franck, u kojem su, pak, očekivali da iz Agrokora stigne relativiziranje Miškovićevih najava. Reakcija, međutim, nije bilo.

Unatoč tome, Milan Artuković smatra da nema mjesta panici.

  • Logika kapitala ima svoj put i nije na meni da sudim o tome. U konačnici odnosi neće biti kao do sada u slučaju kad najjači regionalni trgovci ulaze u proizvodnju, ali uvjeren sam da će opstati samo visokokvalitetni proizvodi. Sigurno je da će kava iz Stare Pazove ‘napasti’ police, ali čini mi se da će prve žrtve biti druge kave, a ne Franckova, koja ima kvalitetu, tradiciju i privrženost kupaca. Ne vjerujem da si itko može priuštiti da u svojim trgovinama ne nudi Franckove proizvode. Podsjećam da kava u našoj realizaciji čini 50-ak posto, a da su tu i ostali dijelovi našeg asortimenta, od snack proizvoda do čajeva – rekao je Milan Artuković.

Većinski vlasnik Francka upozorava i na izostanak cjelovitog sagledavanja buduće tvornice kave u Staroj Pazovi, 12 milijuna eura teške investicije:

  • Zaboravlja se da ta tvornica neće biti u Hrvatskoj, pa kad kava počne stizati – treba platiti sva davanja za taj tip uvoznog proizvoda.

Na pokušaj da ga se suprotstavi Todorčiću, Artuković je vrlo osjetljiv:

  • Nema tu nikakvog sukoba. Dugogodišnji smo strateški partneri i uvjeren sam da ćemo to i ostati.

Ipak, promatraču sa strane teško je ne primjetiti opasnosti za Franck. Nisu one dramatične u smislu gubitka četvrtine plasmana. Svim je sigurno da bi vlastita proizvodnja kave Delte i Agrokora mogla uzeti koji postotak tržišta Francku. Postotak ovdje, postotak ondje – i eto problema ako nema pravog odgovora u Franckovoj generalnoj strategiji.

Tu je Milan Artuković često meta napada analitičara. Prigovara mu se da je previše konzervativan, da bježi od akvizicije i agresivnog širenja u regiji te da je previše zaokupljen niskom zaduženošću svoje tvrtke.

  • Tko je dužan, nije vlasnik tvrtke! – odlučan je Artuković u objašnjavanju zašto se toliko brine o stanju bilance tvrtke.

Podsjeća da su se znatna sredstva proteklih godina izdvajala za otplatu dionica, a i sada…

Delta-Agrokorova kava iz Stare Pazove, ali procjenjuje da će prve žrtve biti, koja ima kvalitetu, tradiciju i još nije sve isplaćeno. Podsjeća da nije točno da ulaganja nije bilo, prije svega u nove tehnologije.

Suočen s brojnim primjerima visokozaduženih tvrtki, kroničar globalizacijskih procesa u prvom trenutku teško može prihvatiti Artukovićev pristup. S druge strane, u biznisu ne postoji isto rješenje za različite tvrtke i njihove vode. Kad bi se uskoro urušio svjetski optimizam i navala slobodnoga kapitala, koji većinu poduzetnika vuče u zaduživanje, Franck bi bio rijetka hrvatska tvrtka koja bi bez velikih potresa podnijela krizu. Ako, međutim, krize ne bude sljedećih tri do pet godina, konzervativizam se neće pokazati opravdanim.

Artuković priznaje da ima i kašnjenja u razvoju:

  • Nismo se dovoljno aktivno uključili u rastuće tržište mješavina kava (cappuccino i sl. nap. a.), ali upravo je u tijeku instaliranje nove tehnologije. Završit ćemo tu investiciju do ljeta. U toj vrsti proizvoda danas držimo oko 10 posto tržišta, a cilj nam je uzeti 30 posto.

Tu se dolazi do možda ključnog pitanja budućnosti Francka. Moguće je prihvatiti konzervativan pristup razvoju koji ne reagira na modu akvizicija pod svaku cijenu. Ali opasno je u današnjem poslovnom svijetu ne biti dovoljno brz. Primjer je ulazak u proizvodnju voda. O tome se priča nekoliko godina, Franck želi da i taj dio bude tehnološki savršeno održen, ali u međuvremenu je tržište podijeljeno i bit će teško otimati udjele.

Uz čistu bilancu tvrtka ima znatan potencijal za investiranje. Premda ne želi govoriti o iznosima, na novinarsku procjenu da bi moglo biti riječ o 50-ak milijuna eura, većinski vlasnik Francka nije odgovorio negiranjem.

Artukoviću zamjeraju što ne ide bar u strateške saveze. On, pak, odgovara da to pokušava već pet godina, ali nikako da se poslože uvjeti za čvršće, kapitalno povezivanje važnih prehrambenih igrača. Tvrdi da ćemo se uskoro iznenaditi, ali nakon višegodišnjih razočaranja u to je teško povjerovati. Jednako kao i u najave da će, ako se to ne dogodi, Franck prihvatiti neku ponudu stranih strateških partnera. I o tome se predugo priča da bi se bezrezervno vjerovalo u najave. Možda ipak najava Delta-Agrokorove tvornice u Staroj Pazovi bude otponac.

Na odlasku iz Francka reporter još jednom uočava koliko je riječ o društveno odgovornoj kompaniji, ali jednako tako ne može se oteti dojmu da brojni poduzetnici za nekretnine s tugom gledaju Franckov tvornički krug. Da je prema njihovom, proizvodnja bi se već davno premjestila, a u Vodovodnoj, koja je zapravo središte Zagreba, već bi bilo sagrađeno stambeno naselje, a ako bi se zgrade malo stisnu – bilo bi tu mjesta i za šoping-centar.

Smeta im samo Milan Artuković, poduzetnik i menadžer koji priznaje:

  • Ja znam praviti novac, ali ga ne znam trošiti. Zbog toga ne ulijećem u zamke. Meni su proizvodnja i njezina kvaliteta najvažniji!

Za taktiziranje više nema vremena. Rezultati u ovoj i idućoj godini bit će odlučujući za smjer u kojemu će se Franck sljedećih godina razvijati.