Vlada ležerna, investitori nervozni

Igor Oppenheim opovrgava špekulacije o tome da bi se moglo raspasti partnerstvo sklopljeno za gradnju zagrebačke rukometne dvorane. Kao što kažu u Ingri, trenutačno samo žele početi graditi i ne žele razmišljati o tome da bi projekt mogao propasti.

Ni u Trigranitu ne spominju mogućnost odustajanja od projekta, nego ističu da će projekt potvrditi odgovor Vlade nakon čega će s Gradom Zagrebom usuglasiti uvjete obvezujuće ponude i potom ‘entuzijastično’ čekati njezinu realizaciju.

• Naše jamstvo da ćemo ispoštovati rok završetka Arene Zagreb, koji je naznačen kao mjesec studeni 2008. godine, vrijedi samo ako radovi počnu do 1. srpnja 2007. To je ujedno naš uvjet za preuzimanje ovog projekta – kažu u Trigranitu, dodajući da je trgovački centar u Laništu posve odvojen od tog projekta, a trenutačno je u tijeku ishodnje lokacijske dozvole.

Budući da Ingra, koja u partnerstvu sudjeluje kao glavni izvođač radova, i njezin mađarski partner Trigranit, kao investitor, jamče s 10 milijuna eura ispunjavanje rokova, razumljiva je nervoza na njihovoj strani. S druge strane, Vlada, čija se potvrda o sufinanciranju projekta jedino i čeka, uopće ne pokazuje znakove nervoze zbog očiglednog probijanja rokova. Iako je poznata načelna odluka Vlade o ispunjavanju svih uvjeta da se Svjetsko rukometno prvenstvo održi, konkretan odgovor kada će se točno potpisati ugovor s Gradom Zagrebom o podjeli troškova zakupa i upravljanja dvoranom u jednakom omjeru i zašto se uopće s time čeka, ne žele dati. Grad Zagreb odluku o ulasku u javno-privatno partnerstvo donio je ekspresno, ali to ništa ne znači jer, kao što je ponudio direktor Zagrebačkog Holdinga Slobodan Ljubičić, dvorana se neće graditi prije dogovora s Vladom. Rezervni gradski plan je proširenje i prilagodba Doma sportova.

Osim iščekivanja Vladine odluke zbog koje je cijeli projekt pod znakom pitanja, problema ima i sa samim arhitektonskim rješenjem nove rukometne dvorane. Iako je nedavno na natječaju izabrano rješenje Branka Kincla s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, kojeg bi se investitori trebali držati, sve su glasniji argumenti da za izradu novog projekta prema izabranom arhitektonskom rješenju nema vremena te da će se zbog toga Arena graditi prema gotovu projektu atenske olimpijske dvorane Helliniko. Ingra i Trigranit kalkulacije su i radili na osnovi projekta grčkoga Dechtahlona za dvoranu u Krakovu koja je također kopija atenske dvorane.

Kincl, pak, kaže da je pri izradi rješenja naveo i način kako bi se to trebalo izvesti, potkrepljujući izvedivost svog rješenja činjenicom da mu je konzultat bio Filip Filipec, direktor Tehnike, kojega u branši smatraju neospornim stručnjakom. Projekt se, uz dobru volju, vremenski još može izvesti, kaže Kincl.

Prema njegovu rješenju polivalentna dvorana imala bi 18 tisuća mjesta, bila bi elipsasta oblika s pletenom čeličnom konstrukcijom oko dvorane, a veći dio Arene, tribine, krov i prilazni plato, ispod kojega bi trebalo biti parkiralište, zamišljeni su kao montažni dijelovi zbog potrebe da se dvorana sagradi u kratkom roku.

Prema Kinclovu izračunu gradnja bi trebala stajati 52 milijuna eura, dok je cijena koju su ponudili Ingra i Trigranit oko 80 milijuna eura. Smatra se da će visina konačne investicije ipak biti bliža njihovu iznosu.

Te će tvrtke, sukladno ugovoru o javno-privatnom partnerstvu, u gradnju uložiti svoj novac i Arenu napraviti na svom zemljištu, a grad i država bi im sljedećih 25 godina trebali plaćati najamninu koja bi na godišnjoj razini iznosila oko osam milijuna eura.

S obzirom na to da se iz struke čuju jedino protivljenje spajanju ili križanju Kinclova rješenja i nekoga gotovoga ‘uvoznog’ projekta, osim igre živaca u iščekivanju Vladine potvrde o sufinanciranju, još nije izvjesno ni kako bi buduća Arena, dođe li do gradnje, zapravo trebala izgledati.