EU dolazi 33 hektara zemljišta, dok u Hrvatskoj u prosjeku seljaci raspolažu s dva do tri hektara. Isto tako, uspoređeno je korištenje kapitala u njemačkoj i hrvatskoj poljoprivredi: u njemačku je poljoprivrednu proizvodnju plasirano oko dvije tisuće eura kredita po hektaru, a u hrvatsku tek 435 eura po hektaru.
Naši poljoprivredni proizvođači bili bi poslovni čudotvorci kada bi s 4,5 puta manje kapitala od njemačkih proizvođača mogli zadržati konkurentnu proizvodnju – kaže Bilić.
Jedan od ključnih problema koji bi država također trebala riješiti, smatra Bilić, sivo je tržište hrane i pića. Prema posljednjim podacima, navodi, prodaja krajnjim potrošačima u trgovini na malo hrane, pića i duhanskih proizvoda iznosila je 17-ak milijardi kuna, dok tržišna potrošnja tih proizvoda nije manja od 33 milijarde kuna.
Hrvatska mora redefinirati svoju strategiju, a da bi to mogla, mora imati viziju svoje budućnosti, mora znati koje ciljeve želi postići – kaže Bilić.
S Bilićevim konstatacijama da je hrvatska privreda previše opterećena različitim porezima i drugim davanjima ne slažu se Branko Žibret (principal) i Roko Vodopija (konzultant) iz AT Kearneyja, koji kažu da to nije ključni problem poslovanja u Hrvatskoj.
Glavni problem vidim u nesigurnosti i nedovoljnoj odlučnosti menadžmenta da odredi smjer i disciplinirano provodi strategiju rasta i mjere poboljšanja troškovne efikasnosti, što je preduvjet uspjeha hrvatskih tvrtki. Poredine kompanije grijše kad, ulazeći na tržište, stana na pola puta, odnosno ne mogu financirati sve skuplji položaj na policiji ili oglašavanje. Biti drugi u pojedinim slučajevima znači biti isto što i zadnji – smatra Branko Žibret.
No, Žibret i Vodopija slažu se da bi država trebala omogućiti uvjete za efikasno poslovanje i potaknuti okupljanje primarne proizvodnje.
