MITO: 33 presude za davanje i samo sedam za primanje

Što Vlada (ni)je napravila u proteklih godinama od stupanja na snagu Nacionalnog programa suzbijanja korupcije od 2006. do 2008. godine? To se pitanje postavlja sve glasnije s obzirom na to da je prije sadašnje verzije Nacionalnog programa suzbijanja korupcije jednom već bila usvojena, i naravno nerealizirana, verzija prvotnog Nacionalnog programa za borbu protiv korupcije s Akcijskim planom, još u ožujku 2002. godine.

Prvotnim programom suzbijanja korupcije je, među ostalim, bio predviđeno osnivanje saborskog Povjerenstva za provedbu Nacionalnog programa koji su trebali provesti saborski zastupnici, predstavnici civilnoga društva i predstavnici javnosti. Akcijski plan je predviđao niz mjera za suzbijanje korupcije u gotovo svim područjima javne uprave i gospodarstva. Nacionalni program ni Akcijski plan nisu provedeni, a saborsko Povjerenstvo nije osnovano. Ništa bitno bolje nije ni s drugom verzijom usvojenoga Nacionalnog programa suzbijanja korupcije od 2006. do 2008. godine.

O tome što javnost misli da (ni)je ostvareno od obećanoga u Nacionalnom programu suzbijanja korupcije od 2006. do 2008. godine, Ivo Josipović, profesor kazneno-procesnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu, kaže: “Javna percepcija na osnovi ispitivanja javnoga mnijenja prema kriterijima Transparency Internationala vrlo je nepovoljna. Percepcija naših građana odgovara onoj država koje su pri dnu demokratskih standarda. S druge strane, vjerojatno je točno da je stvarno stanje nešto bolje a da loša ocjena govori i o određenoj senzibilizaciji građana koja može povesti razvoj zemlje u dobrom smjeru. Zasigurno, korupcija je visoka, a ‘najveće ribe’ uspješno izbjegavaju osudu. Trebat će mnogo truda da Hrvatska dostigne standarde EU i korupciju svede na mjeru koja globalno ne ugrožava ljudska prava, nacionalnu ekonomiju i demokratske institucije.”

S obzirom na ‘mršave’ rezultate i u ostvarivanju druge još važnije verzije Nacionalnog programa suzbijanja korupcije od 2006. do 2008. godine, možda Vlada predloži i treću verziju takvog programa. Uoči izbora, Vlada zasad pokušava dokazati da je ostvarila značajne rezultate u suzbijanju korupcije i gospodarskoga kriminala (davanje mita u gospodarskom poslovanju), što se potkrepljuje podacima o broju prijava za ta kaznena djela policiji i Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranoga kriminala (USKOK-u).

Činjenica je da osim što se ne ostvaruje druga verzija usvojenoga Nacionalnog programa suzbijanja korupcije od 2006. do 2008. godine, ni hrvatsko zakonodavstvo nije na razini na kojoj bi moglo učinkovitije sprječavati gospodarski kriminal. To potvrđuje i prof. Ivo Josipović: “Dobar dio hrvatske pravne teorije i prakse smatra da je gospodarsko kazneno pravo zastajjelo, da ima natruhe bivšega socijalističkog sustava usmjerenog primarno na zaštitu društvenog vlasništva te da je nomotehnički vrlo nesavršeno. Opisi djela nisu sretno koncipirani pa je postojala potreba i autentičnog tumačenja Kaznenog zakona. Kuriozum je što je kod pranja novca čak za jedan oblik kaznenog djela bila izostavljena kazna.”

Računova vlada je još 2003. godine, uza stručnu asistenciju prof. Novoselca s Pravnog fakulteta u Zagrebu, predvidjela reformu gospodarskoga kaznenog prava utemeljenu na iskustvima Njemačke, Švicarske i Austrije. Na žalost, tadašnja je saborska većina pogriješila u ocjeni u vezi s većinom potrebnom za usvajanje promjena KZ-a pa je Ustavni sud ukinuo navedenu novelu Zakona. Kasnije, HDZ-ova vlada nije slijedila reformski put i uglavnom se zadržala na staroj koncepciji gospodarskih kaznenih djela.

Sada, nakon godinu dana, neke okolnosti su jasnije. Prije svega, pojedina su poglavlja programa (e-Hrvatska, reforma Kaznenog zakona, zemljišne knjige) zapravo sadržaji koji su trebali dokazati da se već radi i da se bilježe uspjesi. No nakon proteka vremena takvi ukrasi ne čine se potrebama. Bilo bi bolje da je dokument imao jači kritički ton – tvrdi prof. Josip Kregar, jedan od autora Nacionalnog programa suzbijanja korupcije, i dodaje: “Jasno je vidi što doista znači i sintagma ‘politička volja’. Politička volja nije donošenje zakona, već njegova provedba. Nije ‘cifranje’ oko formulacija, već učinak. Politička volja nije baratanje frazama, već dodjeljivanje prioriteta. Politička volja znači da se životom svjedoči, daje primjer za ono što se načelno proglašava. Sad je jasno u čemu je i glavni dobitak od navedenog dokumenta. U njemu, crno na bijelom, pišu obveze i obećanja koji se nisu ispunili. Zašto nisu? I upravo činjenica da se takva pitanja uopće mogu postaviti temelj je napretka. I da usput otklonom jednu sumnju, nije riječ o nerealnim ciljevima, već o potrebnim mjerama, nije riječ lošem planiranju, već o nedovoljnom angažmanu.”

Prošle godine je, prema Cvitanovu izvještaju, doneseno 40 presuda za koruptivna kaznena djela, i to 33 za kaznena djela davanja mita i sedam za kazneno djelo primanja mita. Od navedenih presuda u 16 slučajeva izrečene su kazne zatvora, u 25 slučajeva izrečene su uvjetne osude te četiri novčane kazne.

Policiji je, međutim, prošle godine prijavljen daleko veći broj osoba. Ukupno je bilo prijavljeno 7.285 kaznenih djela gospodarskoga kriminala i korupcije, a zbog sumnje da su počinile to kazneno djelo na policijskoj listi našlo se 3.265 osoba. Usporedujući s 2005., kad je bilo prijavljeno 6.595 kaznenih djela i 3.007 osoba, to je porast od 10,46 posto. Prošle, 2006. g. prijavljeno je i 27 slučajeva ‘pranja novca’, što je gotovo sedam puta više nego u 2002. i 2003. godini. Zanimljivo je da su osumnjičeni u 2006. ‘zaradili’ oko 1,12 milijardi kuna. U proteklim pet godina kriminalci su uspjeli zaraditi i veće iznose, osobito 2002., kad su ilegalno ‘prihodovali’ čak 2,67 milijardi kuna.

Povećani broj prijava policiji i(li) USKOK-u, međutim, ne znači nužno da je porastao i broj kaznenih djela korupcije i gospodarskoga kriminala. To smatra i prof. Josipović: “Podatak govori samo o broju prijava, a ne i o stvarnom broju kaznenih djela. Teoretski, on može biti i veći i manji. Naime, zasigurno nisu prijavljena sva kaznena djela. Posebno u gospodarskom kriminalu tzv. tamna brojka iznimno je velika. S druge strane, ni sve prijave nisu utemeljene. Kod gospodarskoga kriminala na osnovi prijava postupci nikad ne počnu ili ako i počnu završe oslobađajućom ili odbijajućom presudom. Međutim, sigurno je da navedeni podaci govore o većoj revnosti MUP-a i DORH-a na otkrivanju gospodarskoga kriminala. Ali, konačni kriterij uspješnosti bit će tek pravomoćne presude. Dosad je, barem u odnosu na percepciju javnosti, a i struke o broju tih kaznenih djela, pravomoćnih osuđujućih presuda relativno malo – naglasio je Josipović.

MUP je u srpnju prošle godine osnovao zašteban odjel za korupciju. Osnivanjem odjela policija je posebno pojačala aktivnosti kad je riječ o komunikaciji i suradnji s građanima. Građanima je omogućeno da anonimno putem tzv. ‘vrucih linija’ ili e-mailom podnesu prijave zbog korupcije. U 2005. godini posredstvom tih ‘vrucih linija’ zaprimljeno je 77 dojava, od kojih se 41 odnosila na korupciju. Prošle je godine zaprimljeno 110 dojava, a 71 se odnosila na korupciju.

Približavanje Hrvatske EU i u Odjel gospodarskoga kriminala donijelo je velike promjene, posebice kad je riječ o radu policije u prikupljanju dokaza o tome da je imovinska korist ilegalno stečena. Policija već sada radi na određenim projektima u suradnji s europskim institucijama u vezi s načinom na koji kriminalcima oduzeti imovinu.

Prema smjernicama EU, naša će policija morati osnovati posebnu organizacijsku jedinicu koja će se isključivo baviti financijskim istragama. Policajci će istodobno morati provoditi dvije istrage: financijsku i kriminalističku, kao što to čine policije u ostalim zemljama EU. Kako bi to mogla, morat će posebno obrazovati ljudje, također sukladno smjernicama EU.

Tek svaka dvjestota prijava završi presudom. Prijave: 7.285 kaznenih djela gospodarskoga kriminala i korupcije prijavljeno je policiji u 2006., deset posto više nego 2005. Presude: 40 presuda za koruptivna kaznena djela doneseno je 2006.: 16 zatvorskih kazni, 25 uvjetnih osuda i četiri novčane kazne.