Mr. Bean na praznicima

Iako se zaklinjao da više neće ‘dirati’ Mr. Beana, Atkinson je ipak pristao na još jedan dugo-metražni film. Nažalost! Kad ga odgledate, postane vam jasno da mu je istekao rok trajanja. Ideja je bila sasvim jednostavna i obećavala je, pogotovo uzme li se u obzir da je riječ o liku koji se dosad uvijek pokazivao iznimno duhovitim, originalnim i, ponajprije, umjerenim u glumačkom smislu.

Dakle, Mr. Bean osvaja u lokalnoj crkvi putovanje u Cannes, na putu u Francusku susreće ruskog dječaka koji zahvaljujući Beanu ostaje u vlaku bez svog oca i potom njih dvojica proživljavaju duhovite peripetije. Ali ne baš tako duhovite. Sve čarolije je nestalo, Atkinsonu je definitivno ponestalo novog materijala i sveo je lik Beana na beskrajno i pretjerano prenemaganje i facijalnu komiku bez ikakva sadržaja. Jedna od glavnih snaga bila mu je golem kreativnost pri smiješanju nezgodnih situacija u kojima se Bean nalazio i njegovo vrlo osebujno, ali najčešće uspješno njihovo rješavanje.

U ovom izdanju te su situacije užasno tanke i nezanimljive, gluma i odnosi plošni i krajnje banalni, šale prilično dosadne i neduhovite. Sve vam je jasno kad znate da u skromnih sati i pol već počnete gledati na sat i iščekivati kraj. Scenarij ili, bolje rečeno, fabula je nemaštovita, a događanja jedva da i ima. Štovi su uglavnom već sto puta viđeni i iskorišteni, a nema ni barem kakve-takve poente ili niti vodilje. Kao da je nabacano niz neuspjelih štova tek toliko da se napravi film.

Kraj je eventualno nešto maštovitiji i zabavniji i donekle popravlja dojam jer je smiješen onako simpatično i draže-sno, da vas ipak malo razveseli. Sve u svemu nedovoljno. Bezidejno, na silu sklepano djelce koje teško može zabaviti, koje je izgubilo šarm za odrasle i sad jedino još može zabaviti djecu. Šteta, jer Mr. Bean je bio jedan od rijetkih ba-stiona imunih na besramnu komercijalizaciju, a sada je i taj serijal dobio promašenoga pred-stavnika.