Usuglašavanje štiklom i šakom

Deklarirano nastojanje da se HRT oslobodi vidljivoga političkog utjecaja dovelo je do nekompetentnog i politički motiviranog upravljanja.

Strah od ravnatelja-povjerenika kojeg imenuje Vlada proizlazi iz prakse Mirka Galića da zakon prilagodi svojim uredničkim ambicijama, s obzirom na to da nije menadžer. Svako eventualno miješanje u uređivačku politiku toga nepopularnog povjerenika bilo bi jasno adresirano na političku stranku koja ga je imenovala, stoga bi on morao biti obziran.

Gdje se nalazi najmoćnija hrvatska institucija? Neki će reći na Markovu trgu, drugima će se možda učiniti da je na Pantovčaku. I na Markovu trgu i na Pantovčaku znaju da je ta institucija ipak na Prisavlju, u zgradi Hrvatske radio-televizije. Riječ je o instituciji koju izdašno plaćamo da bi nas informirala, obrazovala, zabavila, o instituciji koja zbog svega toga ima velik utjecaj na formiranje javnog mnijenja i duha nacije. Upravo stoga i na Pantovčaku, i na Marku trgu, i na Iblervu trgu, i na drugim trgovima tradicionalno i kontinuirano žele imati što veći utjecaj na moćnu instituciju s Prisavlja. Ali moraju to činiti tako da se ne vidi. Jer prema podacima iz demokracije koje smo godinama dobivali iz OESS-a, Vijeća Europe i Europske komisije potpuno prekidanje te veze politike i javne televizije uvjet je za slobodnu i demokratsku javnu televiziju. Poduka baš nije utemeljena u stvarnosti zemalja s mnogo duljom demokratskom tradicijom od Hrvatske. Nemoguće je izolirati i izdvojiti takvu instituciju od političkog utjecaja – pitanje je samo koliki će taj utjecaj biti i hoće li biti otvoren ili prikriven. U Hrvatskoj se zdušno i bez osobitog razmišljanja prihvaćaju i primjenjuju poduke koje dolaze s druge strane granice, no istodobno se grade prikriveni paralelni sustavi koji poništavaju deklarirane ciljeve tih inovacija. Tako je i deklarirano nastojanje da se javna televizija posve oslobodi (vidljivog) političkog utjecaja dovelo do prevlasti nekompetentnog i politički motiviranog upravljanja HRT-om, a ne zna se tko je odgovoran za to.

Dvoje ‘ranjenih’ članova Programskog vijeća HRT-a Jadranka Kolarević i Danko Bljajić, koji su nakon obračuna štiklama i šakama zaposlili policiju i hitnu službu, zabavniji su dio priče o (ne)izboru glavnog ravnatelja HRT-a. Taj mi je izravni obračun mnogo simpatičniji od patetičnih upozorenja što bi se moglo dogoditi HRT-u i svima nama ako se nakon nesuglasja o izboru ravnatelja dovoljan broj članova Vijeća ne uspije usuglasiti ni o vršitelju dužnosti. Što bi se to tako strašno moglo dogoditi? Predsjednik Vijeća Zdenko Ljevak, prijeti, raspustit će ga.

Onda bi, užasava se predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Dragutin Lučić, Vlada poslala povjerenika da preuzme HRT. No ravnatelj, prema zakonu, nema nadležnosti nad uređivanjem programa, odgovoran je za financije, za zakonitost poslovanja. Otkud onda proizlazi taj strah od ravnatelja-povjerenika kojeg imenuje Vlada, odnosno politika? Da možda ne proizlazi iz prakse Mirka Galića da zakon prilagodi svojim uredničkim ambicijama, jer nije menadžer? Svako eventualno miješanje u uređivačku politiku toga nepopularnog povjerenika bilo bi jasno adresirano na političku stranku koja ga je imenovala, stoga bi on morao biti obziran. Za nesuđenog se ravnatelja Vanju Šutlića sudjelovanje u uređivanju programa podrazumijeva iako mu nije u opisu radnog mjesta, jer ni on nikad nije bio menadžer. No koliko mi je poznato, lobističke operacije za njegovo imenovanje, uz niz pratećih ‘dealova’, nisu se proteklih tjedana vodile po građanskim udrugama za zaštitu zemlje i puhova, nego u političkim centrima moći. ‘Zečevi’ i ‘puhovi’ samo su pokriće za političku trgovinu.

Predsjednik Vijeća Zdenko Ljevak sada je jako zabrinut zbog mogućega negativnoga političkog odjeka. No, nije li se trebalo brinuti ranije? Zašto je postupak prilagođen kalendaru Mirka Galića? Zašto nije prethodno postignut dogovor o vršitelju dužnosti? Zato da bi se moglo ucijenjivati izborom ‘usuglašenoga’ kandidata? U slučajevima spriječnosti Mirka Galića zamjenjuje ravnateljica Radjana Ivanka Lučev. Zašto nakon neuspjelog izbora ni ravnatelj na odlasku ni bilo tko drugi nije predložio vršiteljicu dužnosti da spriječi taj ‘potop’? Zato da bi se i dalje moglo ucijenjivati izborom usuglašenoga kandidata, kojeg su, zanimljivo, podržali članovi Vijeća bliski dvjema najjačim strankama. Zbog toga mi je simpatičan neposluh četvero članova Vijeća pred tom zapravo čistom političkom trgovinom. Uostalom, zašto bi raspad netransparentnog i nekompetentnog načina upravljanja televizijom bio lošije rješenje od potvrđivanja formule: I poslije Tita – Tito?