Moje je radno mjesto svugdje, a radni alat su mi računalo, internet, faks i telefon. Tvrtka Mednet, čija sam vlasnica i menadžerica, nema zaposlenih. Moji poslovni suradnici su liječnici, a klijenti su ljudi s teškim i rijetkim bolestima – opisuje specijalistica radiologije Svetlana Antonini svoju poduzetničku djelatnost.
Broj je takvih mikrotvrtki s, popularno rečeno, nula zaposlenika u europskim i svjetskim razmjerima u velikom porastu. Priča poduzetnice Antonini utoliko je zanimljiva zato što je riječ o znanstvenici koja je osnovala tvrtku za posredovanje i organizaciju u procesu liječenja, u djelatnosti još nepoznatoj na hrvatskom tržištu.
Tijekom desetogodišnje prakse liječnice opće prakse, specijalizantice, a napokon specijalistice radiologije, doktorica Antonini uvijek je bila u kontaktu s liječnicima i zdravstvenim radnicima. U svakom slučaju, djelovala je na najbolje organizirani sustavi zdravstva, a u svakom slučaju, djelovala je na najbolje organizirani sustavi zdravstva.
- Klijenti mi se obraćaju kad naiđu na problem u bilo kojoj fazi dijagnostike ili liječenja sa zamo-lbom da im se pomogne u smislu drugog mišljenja. Najprije mi upute ukupnu medicinsku dokumentaciju koju kroz dan-dva dijagnostički detaljno obradim te na osnovi toga izrađujem individualni protokol liječenja – objašnjava.
Nakon konzultiranja s bolesnikom, doktorica ‘organizira’ virtualni liječnički konzilij te bolesnika upućuje relevantnim stručnjacima koji će nastaviti liječenje.
Do suradnika dolazi permanentnim proučavanjem i praćenjem njihovoga rada, njihovih publikacija, posjećivanjem klinika, domaćih i stranih centara izvršnosti, što i potvrđuje referentna lista liječnika suradnika iz Slovenije, Rusije, Njemačke, Nizozemske, Francuske i SAD-a.
- U cijelom procesu liječenja nije samo presudna ad hoc organizacija, koja je sama po sebi važna jer je riječ o teškim i urgentnim slučajevima, već je prijeko potrebna bliska i intimna komunikacija s bolesnikom. Zato ih ne doživljavam kao klijente, već kao partnere s kojima se zajednički borim za isti cilj – kaže Antonini.
Posljednje dvije godine doktorica radi isključivo s bolesnicima u najtežoj fazi maligne bolesti te ističe da takvim bolesnicima ostaje partner do kraja života.
- Uvijek nastojim u čovjeku probuditi optimizam i nadu, jer možda ne možemo utjecati na trenutak njegove smrti, ali mu možemo pomoći da nas napusti s više dostojanstva – govori.
Tijekom godine doktorica Antonini obradi između dvanaest i petnaest projekata, ali naglašava da nikad ne radi na dva projekta istodobno, jer svakom pacijentu pristupa isključivo individualno.
O kakvim je specifičnim i rijetkim bolestima riječ, doktorica je pojasnila navodeći primjer bolesnika, dvadesetjednogodišnjeg mladića koji je bolovao od rijetkog benignog tumora trbušne ovojnice – pseudomiksa peritoneuma.
Taj se tumor javlja kod jednog od milijun stanovnika, a samo dijagnosticiranje trajalo je tri godine. Nakon dviju bezuspješnih operacija te nakon što su liječnici iscrpili sve mogućnosti liječenja u Sloveniji, mladić je izradio želju za drugim liječničkim mišljenjem.
Na posljeku je kontaktirao doktoricu Antonini, koja je organizirala dodatnu dijagnostičku obradu i kreirala liječnički tim upoznat s tom rijetkom bolešću. Nakon učinjenih pretraga – (MRI), color doppler, onkološki i kirurški savjet, uputila ga je u jedan od tri centra izvršnosti u kojima je bilo moguće izvršiti složenu operaciju.
- Odlučio se za Njemačku, operiran je, a danas živi, radi i – skija – priča Antonini.
Poput mladog Slovenca i ostali klijenti do doktorice dolaze putem usmenih preporuka bivših pacijenata kao i kolega, a mnogi joj se obraćaju putem telefona i interneta.
Statistički gledajući, menadžerici Antonini uglavnom se obraćaju najobrazovaniji ljudi bez obzira na financijske mogućnosti, jer ih zanima da im se protumači njihova bolest. S obzirom na to da ishod bolesti svakako ovisi i o iskustvu i vještini liječnika, ljudi se ne žele podvrgnuti bilo kakvom tretmanu.
